Neven Kopanja, predsjednik Upravnog odbora “Glas Srpske – Grafika”, posvjedočio je da se radilo o 200.000 konvertibilnih maraka (KM) koje je UIO ostala dužna ovoj firmi po osnovu neisplaćenih sredstava za štampanje poreznih markica.
“Pozvali su nas iz UIO-a na sastanak, koji je vodio Lagumdžija sa svojim saradnicima. Nudili su nam da isplate glavnicu duga bez kamata, na što smo mi i pristali”, rekao je Kopanja.
Na upit Krstana Simića, advokata optuženog Kemala Čauševića, da li je svjedok ikada povodom isplate duga kontaktirao s njegovim klijentom, Kopanja je odgovorio da nije.
Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila.
U jednoj od tačaka optužnice Čaušević se tereti da je prekoračio ovlaštenja i firmi “Glas Srpske” iz Banje Luke pribavio protivpravnu imovinsku korist za vršenje usluga štampanja poreskih markica, čime je oštetio budžet BiH.
Zorica Drljača, bivša uposlenica UIO-a, svjedočila je na okolnosti organizacije rada ove ustanove, kao i o potpisivanju sporazuma o vansudskoj nagodbi s firmom “Glas Srpske – Grafika”.
Advokat Simić kazao je svjedokinji kako je na jednom od prošlih svjedočenja Hajro Lagumdžija rekao da je ona prenijela naredbu direktora Čauševića o vansudskom poravnanju iz 2010. godine, na što je svjedokinja Drljača odgovorila da to nije tačno.
“Ta nagodba je potpisana 2010., a ja sam napustila UIO i otišla na drugi posao 2009. godine. Sa procesom javnih nabavki, kao i s nabavkom poreznih markica i problemima oko toga nisam uopšte bila upoznata. Lagumdžija je imao ovlaštenja da potpisuje sve u ime direktora, jer je Čauševiću 2008. ili 2009. već bio istekao mandat”, kazala je Drljača.
Suđenje se nastavlja 6. decembra.
