Sabaha Ćimić je kazala da su po njih došla dvojica vojnika – Slavko Golemac i Tinjak Žuti, za kojeg misli da se zove Nedžad.
“Kažu: ‘Dođi, zovu te braća na razmjenu’. Golemac je dozvolio mojoj kćerci da ponese veš i sliku oca, a meni Tinjak nije dao da se obučem. Poslije sam se strašno razboljela, jer je bilo hladno”, prisjetila se Ćimić.
Ona je navela da su ih Golemac i Tinjak doveli na Aveniju i predali ih, rekavši im da uđu u kamion, u kojem je bilo još žena. Odvezeni su u logor “Vojno”, a od žena je čula da je kamion vozio Stanko Škobac odnosno Škobić, kojeg nije ni poznavala ni vidjela.
“Dolazimo u logor ‘Vojno’ nekad kasno noću. Nekakav plav čovjek govori: ‘Dobrodošli u pakao’”, kazala je Ćimić.
Dodala je da u “Vojnom” nisu imali ni krevete ni pokrivače, kao ni toplu vodu. Odvođena je na rad u kuhinju i čišćenje kuća.
Slavko Golemac, Nedžad Tinjak i Stanko Škobić optuženi su za učešće u zatvaranju, zlostavljanju i progonu bošnjačkog stanovništva zajedno s Nedžadom Ćorićem, Jurom Kordićem, Draženom Lovrićem, Darijom Sušcem, Nuhanom Šikalom, Darijom Mihaljem, Tomislavom Ančićem i Marinkom Šunjićem.
Oni su optuženi da su kao pripadnici Prve bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane i “Kažnjeničke bojne” počinili zločin protiv čovječnosti od jula 1993. do marta 1994. godine.
Svjedokinja Ćimić je izjavila da Golemca nije poznavala odranije, ali da ga je “poznala po ocu” sa kojim je radila u istoj firmi. Tinjaka takođe nije poznavala, a za njega su joj rekle žene u kamionu.
“Tinjaka sam viđala i u ‘Vojnom’. On je stanovao preko puta… Kad bi prolazio u ‘Vojnom’, žene bi rekle da je to Tinjak”, kazala je Ćimić, koja je iz “Vojnog” razmijenjena 3. decembra 1993.
Ćimić je ispričala da su joj, prije njenog zatvaranja, suprug i sin odvedeni u logor “Heliodrom”. Nakon određenog vremena, policija je obavijestila da se tijelo njenog supruga nalazi u mrtvačnici.
Na današnjem ročištu svjedočio je i A.I., kojem je odobreno da iskaz da bez prisustva javnosti, iz posebne prostorije i uz izmjenu glasa.
