Svjedokinja S-1 je ispričala da se s porodicom i drugim civilima u ljeto 1992. krila u kući u selu Kozarde u Rogatici kada ih je vojska natjerala da izađu. Prema svjedokinji, vojnici su ih vrijeđali i prijetili im, a njen sin je bio vezan žicom i govorio da ga boli.
Kako je posvjedočila, molila je vojnike da ga puste i tada joj je prišao vojnik Perović, za kojeg je kasnije saznala da se zove Nenad. Perović ju je, prema njenom kazivanju, ispitivao ko je njen muž, i kada mu je rekla, on joj je kazao da ga je poznavao. Nakon nekog vremena, ispričala je, odvezali su joj sina i pješke su krenuli u selo Dobrašina, gdje su smješteni u kuću.
“Ušli smo, vojnici su nakon pola sata počeli dolaziti, pitaju gdje su nam muževi, što smo se okupile ovdje… Nenad je jednom došao, deset minuta sjedio na sećiji u dnevnom boravku. Sjedi i sve gleda u mene”, opisala je ona.
Svjedokinja je navela da je predosjećala da će se nešto desiti i tokom noći se sklonila iza vrata. U tim trenucima došao je vojnik i izveo osobu S-2, a kada se ona vratila, rekla joj je da i nju zovu.
Sa ostalog dijela svjedočenja S-1 javnost je bila isključena zbog zaštite njenog intimnog života.
Nenad Perović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), u noći između 2. i 3. augusta 1992. pomogao drugom vojniku da siluje oštećenu S-2 u selu Dobrašina, da bi u istoj noći sam izvršio drugi oblik teškog seksualnog nasilja nad oštećenom S-1.
Na ovom ročištu saslušan je vještak Omer Ćemalović, koji je, po naredbi Tužilaštva BiH, sačinio nalaz i mišljenje o zdravstvenom stanju S-1 i S-2.
Vještak Ćemalović je rekao da je S-1 bila izložena traumatskim događajima i seksualnoj torturi, što je dovelo do promjene ličnosti i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Govoreći o S-2, vještak je istakao da su posljedice seksualnog zlostavljanja dovele do PTSP-a i da je trpjela fizičku i duševnu bol.
Prema službenom rasporedu Suda BiH, suđenje bi se trebalo nastaviti 14. septembra.
