Analiza – Tasić i ostali: Nestanci i silovanja u Višegradu

godine.

Momir, Petar i Mirko Tasić optuženi su da su u junu 1992. učestvovali u prisilnom nestanku šest žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su prethodno uhapsili, mučili i zlostavljali, a zatim odveli u pravcu Užica, nakon čega im se gubi svaki trag.

Mirko i Momir Tasić terete se i za silovanje dvije osobe bošnjačke nacionalnosti. Prema optužnici, Momir i Petar su bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), dok je Mirko Tasić bio pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Višegrad.

Tužilaštvo je zatražilo osuđujuću presudu smatrajući da je dokazalo zločin, dok su Odbrane optuženih tvrdile suprotno.

Krivicu optuženih Tužilaštvo BiH je nastojalo dokazati saslušanjem desetak svjedoka, a pročitani su iskazi osoba koje zbog smrti ili bolesti nisu mogle svjedočiti. Odbrana je saslušanjem 11 svjedoka i ulaganjem materijalnih dokaza nastojala uvjeriti Sud da optuženi nisu počinili djela za koja ih Tužilaštvo BiH tereti.

Zaštićena svjedokinja P-1 ispričala je kako je oko ponoći u njenu kuću ušao Momir Tasić, s vojnikom kojeg je zvao “Mire”. Odvezli su je, kako je pojasnila, prema Višegradu.

“Zajedno sa mnom automobilom su povezli i P-2. Zaustavili su se kod pruge i Momir mi je rekao da pođem s njim. Hodali smo do jedne livade, nekih desetak minuta, a onda mi je naredio da legnem, gdje me je i silovao”, izjavila je svjedokinja P-1.

P-1 je kazala da nije imala kuda bježati u trenutku kada je Tasić otišao s livade. Kada se srela sa svjedokinjom P-2, kako je rekla, “izgledala je kao kreč”, ali nisu pričale šta se desilo te noći. Potvrdila je da nikome nije prijavila taj događaj.

“Časni sude, ja ne spavam. Apaurine pijem. Ne mogu da spavam…”, kazala je P-1.

Druga žrtva silovanja u ovom postupku svjedočila je bez prisustva javnosti, a prema optužnici, za silovanje P-2 Tužilaštvo BiH tereti Mirka Tasića.

Pravna opunomoćenica oštećenih zatražila je od Državnog suda da naloži optuženima Momiru i Mirku Tasiću da oštećenima isplate odštetu u iznosu 110.000 konvertibilnih maraka (KM).

Duševna bol i umanjena životna sposobnost
Sabaheta Ružnić je ispričala da su Momir i Mire Tasić, naoružani automatskim puškama, došli u njen stan na području općine Višegrad i rekli njenom suprugu Redži Mujiću da se spremi i ide s njima na ispitivanje. O sudbini svog muža, kako je istakla, više ništa ne zna.

“Mire Tasić ga je udario kundakom po glavi… On se samo okrenuo i rekao: ‘Čuvaj mi djecu.’ Odveli su ga. Čim su zamakli za zgradu, čuo se rafal”, kazala je svjedokinja, napomenuvši da su joj djeca tada imala 27 i 11 mjeseci.

Ružnić je rekla da poznaje Momira Tasića – kojeg je prepoznala i u sudnici – dodavši da ne zna ko je Mire Tasić, te da je samo čula da je iz sela Tasići u Višegradu. Na upit Mirsade Beganović-Žutić, braniteljice Mirka Tasića, da li zna čovjeka koji sjedi pored nje, svjedokinja je odgovorila da ga nikad nije vidjela.

Enver Dervišević tvrdi da je s udaljenosti 150 do 200 metara vidio kada je optuženi Momir Tasić udario Muharema Dizdarevića.

“Vidim da Muharem izlazi iznad kuće Adila, i ova trojica vojnika prilaze… Odjednom ga je Momir kundakom puške udario”, kazao je Dervišević i dodao da je čuo kako su Dizdarević, Refik Mujkić, Edhem Isić, Medo Mutapčić i Nezir Jusuf odvedeni i ubijeni.

Zaštićena svjedokinja P-5 ispričala je da je u selo Dobrun došao Budimir Kovačević, zajedno s Momirom i Perom Tasićem. Rekla je da ju je Kovačević ispitivao za muža, a da je Momir kazao da su žene slobodne.

“Kovačević je rekao Peri da nas odvede. Odmaknuli smo nekoliko koraka, Pero je pitao: ‘Šta ću s njima?’ Rekao je: ‘Čuvajte ih kod kola’… Mi smo stajale i neko je viknuo: ‘Nemojte pucati, hvatajte ih žive.’ Pero se nageo da vidi šta se dešava, a ja sam pobjegla”, ispričala je svjedokinja.

Dok je bila skrivena pored rijeke, kako je posvjedočila, vidjela je dva vozila koja su otišla prema Višegradu, a kada je pao mrak, uspjela se vratiti kući u selo. Tamo je, navela je, zatekla Samiju Dizdarević, koja im je kazala da je Momir Tasić odveo Muharema Dizdarevića.

“Pričale su kad je Muharem izašao, Momir ga je udario da ga je krv oblila… Znam Medu Mutapčića i Nezir Jusufa, a šta je bilo s njima, ne znam. Ređo Mujić – isto ne znam šta je s njim. Pokupljeni su i više se nikome ne pojavljuju”, izjavila je ona.

Alibi za optužene
Svjedoci Odbrane tvrdili su da optužene nisu viđali na području Dobruna te da optuženi Mirko Tasić nikada nije imao nadimak Mire.

Dragan Masal je ispričao da je 1992. godine s optuženim bio na stražarskim mjestima oko Dobruna i da nije odlazio u bošnjačka sela.

“S nama je bio cijelo vrijeme”, rekao je Masal i dodao da tokom straže nije viđao Bošnjake.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je pojasnio da je s Momirom Tasićem stražario u smjenama po pet dana, nakon čega bi imali pet dana slobodno.

Pantelija Stikić je kazao da je Vojna policija u julu 1992. odvela Petra Tasića jer se nije odazivao pozivima za mobilizaciju. Stikić je rekao da su on i Tasić dobijali pozive za mobilizaciju, ali se nisu odazivali. Nakon toga je čuo da je 10. ili 11. jula 1992. Tasića odvela Vojna policija iz Višegrada. Stikić tvrdi da tokom rata nije bio na području sela Dobrun (općina Višegrad).

Kako je naveo svjedok, optuženi je radio na željeznici u Štrpcima (općina Rudo) i to na liniji Priboj – Užice.

Bogdan Milekić je izjavio da je nakon 18. maja 1992. godine dobio poziv na mobilizaciju te je angažovan u rezervnom sastavu milicije i kontrolisao je saobraćaj na punktu u Dobrunu.

“Poznavao sam Muharema Dizdarevića, Refika Mujkića, Edhema Isića, Mehu Mutapčića, Nezira Jusufa… Prilikom odlaska Užičkog korpusa dolazile su neke jedinice, ‘Beli orlovi’, i čuli smo da su ih oni odveli. Čuo sam da su autima otišli u pravcu Priboja. Da je Petar učestvovao u odvođenju tih ljudi, nisam čuo”, rekao je svjedok.

Drago Mosić, bivši rezervni policajac SJB-a Višegrad, kazao je da je nekoliko puta s Mirkom Tasićem bio angažovan na punktu u Dobrunu, kao i na “pozornim poslovima”, ali da nije čuo da ga je neko nazvao “Mire”.

“Mirka svi znaju samo kao Mirka. Iz malog smo mjesta, da ga neko zove tim nadimkom, čuo bih”, istakao je svjedok.

Miodrag Zeković je rekao da je, od maja ili juna 1992. godine, zajedno s Mirkom Tasićem bio u rezervnom sastavu policije u Višegradu. On je naveo da poznaje i porodicu optuženog, ali da nikada nije čuo da ga neko zove “Mire”.

Suđenje optuženima počelo je 19. aprila prošle godine.