Analiza – Muminović i ostali: Silovanje djevojčice u Sarajevu

godine.

Nakon više od 15 mjeseci suđenja bit će donesena presuda Elviru Muminoviću, Samiru Kešmeru i Mirsadu Menziloviću, kojima se na teret stavlja da su u maju 1993. silovali i seksualno zlostavljali maloljetnu osobu te joj nanijeli teške fizičke i psihičke povrede.

Prema Tužilaštvu BiH, Muminović je na ulici naoružan pištoljem prišao djevojci srpske nacionalnosti, prisilno je zarobio i odveo u jedan stambeni objekat, gdje su optuženi počinili višestruko mučenje, zlostavljanje i premlaćivanje maloljetne žrtve.

Da bi dokazali navode optužnice, Tužilaštvo BiH je pozvalo oko 15 svjedoka i vještaka. Žrtva silovanja, svjedokinja “A” saslušana je na ročištu zatvorenom za javnost.

Advokatica Nedžla Šehić, koja zastupa žrtvu silovanja, zatražila je od Suda BiH da optuženi oštećenoj za pretrpljenu štetu isplate 50.000 konvertibilnih maraka (KM).

Odbrane Muminovića, Kešmera i Menzilovića su pozvale ukupno devet svjedoka i jednog vještaka, kako bi dokazale nevinost svojih branjenika. Teza Odbrane bila je da je u ratu već vođena istraga za ovaj događaj, te da je istražni sudija donio rješenje o obustavi postupka, nakon što je Tužilaštvo odustalo od gonjenja zbog nedostatka dokaza.

Priče o silovanju
Amel Poturović je posvjedočio da svjedokinju “A” poznaje jer su odrasli u istom naselju i da mu je ona krajem 1993. kazala da su je silovali “Kešmer, Čepo i Popaj”.

“Mislim da je prijavila silovanje”, rekao je Poturović i dodao da na svjedokinji nije vidio povrede.

Nedžad Džebo je izjavio da se tokom rata družio sa svjedokinjom “A” i da mu je ona ispričala da je silovana.

“Znači ‘Popaj’, Mirsad i Samir. To su te osobe. Tako ih je nazvala svjedokinja ‘A’… Kad mi je rekla, sva se tresla… Mladi smo bili da bismo pričali o samom događaju. Ona se stidjela, a ja sam se prepao, imao sam 13 ili 14 godina”, ispričao je Džebo.

Svjedoci Željko Karahasanović i Dragan Gluhović su izjavili da su čuli da je svjedokinja “A” silovana u ratu. Karahasanović je naveo da su mu za silovanje rekle njegova i majka zaštićene svjedokinje kada je imao deset ili 11 godina.

“Spominjalo se ime Samir Kešmer, ali ne znam u kojem kontekstu”, kazao je Karahasanović, dodavši da je i svjedokinja “A” spomenula da je silovana te da se sjeća da je ona to prijavljivala.

Gluhović je naveo da mu je “A” ispričala da je silovana, te da misli da se to desilo 1993. Naglasio je da je ona tada poznavala i spomenula osobe koje su je silovale, ali se on ne može sjetiti o kome se radi. U unakrsnom ispitivanju svjedok je negirao da je vidio povrede na “A” koje bi ukazivale na silovanje.

Faruk Zubčević koji je tokom rata radio u Centru službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo, ispričao je da mu je sredinom maja 1993. došla starija žena s maloljetnom djevojkom, koja je rekla da je njena kćerka silovana od strane tri pripadnika ABiH.

Kako je kazao, djevojka mu je decidno objasnila da su je tri osobe, uz oružje, primorale da ode u objekat i silovale. Prema njegovim riječima, djevojka je identifikovala počinioce djela jer ih je poznavala, te ih je tada i na fotografijama prepoznala.

“Mi smo identifikovali izvršioce, imali su dokumente Armije BiH. Drugooptuženi i trećeoptuženi su tako nonšalantno ušli u Policijsku stanicu i rekli da su to uradili, ali da im je to naredio ‘Popaj’. Uzeo sam od njih izjave, ali do prvooptuženog nismo mogli doći”, izjavio je svjedok.

Državno tužilaštvo kao svjedoke pozvalo je i Fikru Spahića i Muhameda Kožljaka, koji su rekli da su optužene Kešmera i Menzilovića poznavali kao pripadnike Armije BiH.

Odbrani upitna vojna pripadnost optuženih
U korist Odbrane, svjedočila je nekadašnja uposlenica Vojne bolnice u Sarajevu Jasmina Gutić, koja je kazala da bi se sjetila da je tokom rata primljena pacijentica sa sumnjom da je silovana.

“Mislim da takve situacije nije bilo”, rekla je ona.

Bisera Muftić, bivša akušerska sestra u Vojnoj bolnici, navela je da se uopće ne sjeća da je tokom njene smjene 1993. doveden neko ko je silovan.

“To je značajno, ja bih to morala upisati u protokol… Nije bilo govora o silovanju za ovo vrijeme rata”, rekla je svjedokinja, te nakon uvida u protokol kazala da se za svjedokinju “A” ne spominje silovanje.

Emina Avdagić, nekadašnja direktorica sarajevske Treće gimnazije, posvjedočila je da bi se sjećala da je neko od učenika bio napadnut ili da je prijavljeno silovanje tokom rata. Također je navela i da joj nije poznato ime i prezime svjedokinje “A”.

“Sjetila bih se nečeg ovako delikatnog. Pri zdravoj sam pameti, itekako bih se sjetila situacije, ne moram imena”, rekla je Avdagić.

Nekoliko svjedoka Odbrane nastojalo je osporiti da su optuženi u vrijeme optužnice bili aktivni pripadnici Armije BiH.

Svjedok Ferid Hećo, nekadašnji komandir Treće čete Drugog voda Prve motorizovane brigade ABiH, izjavio je da optuženi Kešmer tokom 1992. nije bio vojnik.

Govoreći o mladim momcima koji nisu bili na vojnoj obuci, svjedok je kazao da su oni morali ići na kurs kako bi znali rukovati oružjem. Prema njegovim riječima, u to vrijeme organizovana je obuka u Velešićima.

“Poznajem Kešmera i Menzilovića. Oni su bili civili. Samira sam viđao, nije bio vojnik, on je bio dječak, nije bio obučen… Ja sam im govorio da moraju proći obuku”, izjavio je svjedok.

Mirsada Demirović, sestra trećeoptuženog Menzilovića, navela je da je njen brat 1993. nekoliko puta bježao od Vojne policije kako ga ne bi mobilisala jer je bio maloljetan. Polovinom godine, kako je rekla, Vojna policija ga je iz Velešića odvela na obuku.

“Nakon obuke, u junu ili julu 1993. godine, mislim da je tad mobilisan”, izjavila je ona.

Muhidin Živojević i Senad Katana su posvjedočili da su, kao maloljetnici 1993. bili polaznici vojnog kursa koji je organizovao Prvi sarajevski korpus. Živojević je rekao da su sva trojica optuženih bili s njim na obuci.

“Ne znam je li Menzilović bio pripadnik ABiH u periodu dolaska na obuku. Ja sam prije obuke mobilisan kao maloljetnik”, naveo je Živojević.

Tokom suđenja svi optuženi su se branili sa slobode.