Nikola Drljo, bivši pripadnik “Herceg Stjepan” brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kazao je da ga je 16. aprila 1993. probudila pucnjava.
“Došao sam s linije Križ kući. Probudila me pucnjava, granatiranje. Ma pakao je bio, sve je gorjelo. Ćaća je izašao u ljetnju kuhinju da mi donese čizme i više se nikada nije vratio. Ja sam na drugi izlaz izašao i vratio se na liniju. Kad sam došao gore, rekli su mi da je bio pokušaj probijanja linije. Ubrzo je došla i Mila Drljo da nam saopšti da se moramo predati, jer su joj pripadnici Armije BiH rekli ukoliko se ne predamo da će ih sve ubiti. Njih nekoliko je sišlo u selo, a ja sam sa zapovjednikom otišao u Buturović Polje”, naglasio je svjedok.
Nekoliko dana po dolasku u Buturović Polje, Drljo je naveo da se susreo sa svojom majkom i sestrom koje su razmijenjene i one su mu ispričale da je njegov otac ubijen kao i dosta drugih civila i zajedno s vojnicima sa Križa koji su se predali.
“Sestra mi je rekla da je vojske bilo kao mrava, ali da ona ne zna koja jedinica Armije BiH je to bila”, istakao je svjedok.
Bivši komandant odreda “Zulfikar” Armije BiH Zulfikar Ališpago je bio optužen za zločine počinjene u Trusini, zajedno s još petoricom pripadnika ABiH – Mensurom Memićem, Dževadom Salčinom, Senadom Hakalovićem, Nedžadom Hadžićem i Nihadom Bojadžićem. Međutim, zbog njegove bolesti postupak je razdvojen u martu 2014.
Bivši pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar”, Memić, Hadžić i Bojadžić su pravosnažno osuđeni na 37 godina zbog ubistva civila i zarobljenih vojnika u Trusini. Salčin, također nekadašnji pripadnik tog odreda, te Hakalović bivši pripadnik odreda “Neretvica”, oslobođeni su optužbi.
Odgovarajući na pitanja braniteljice Mirne Delalić, svjedok Drljo je izjavio da mu je sestra rekla da je s vojskom došla i neka žena, za koju je on čuo da je iz Hadžića.
Suđenje će se nastaviti 10. jula.
