Matuzović i ostali: General i najbolji čovjek u Orašju

Sadašnji ministar unutrašnjih poslova Posavskog kantona Meho Delić je rekao da je 1992. godine obnašao funkciju pomoćnika komandira Policijske stanice Orašje. Kako je kazao, načelnik stanice je bio Tado Oršolić, a komandir Marko Dominković.

Delić je rekao da su krajem aprila 1992. pripadnici Jugoslavske narodne armije (JNA) i srpski dobrovoljci počinili masakr u selu Vidovice, gdje je ubijeno oko 19 civila hrvatske nacionalnosti.

Prema njegovim riječima, nakon toga dolazi odluka da se stanovništvo srpske nacionalnosti iz Orašja stavi u izolaciju kako bi se zaštitili od eventualne osvete. Ti civili su, kazao je, radi sigurnosti smješteni u Srednjoškolski centar u Orašju i njih je čuvala rezervna policija. Kako je pojasnio, škola je bila pod zapovjedništvom Vojne policije.

“Mislim da u školi nije bilo incidenata po pitanju civila. Poznato mi je da su ljudi vođeni doktoru ili na ispitivanje u Donju Mahalu. Vojna policija je to radila. Ne znam koliko je bilo ljudi. Nisam čuo da je ponašanje Vojne policije bilo nekorektno”, rekao je Delić i dodao da su se civili dobrovoljno javljali da idu na kopanje rovova.

Izjavio je da Oršolić i Dominković nisu išli u Srednjoškolski centar.

Delić je ispričao i da je supruga njegovog prijatelja srpske nacionalnosti tražila dozvolu da prijeđe u Hrvatsku, što joj je, prema svjedoku, odobrio Đuro Matuzović.

Na upit ko je Matuzović, svjedok je odgovorio da je to najbolji čovjek u Orašju.

“On je spasio živote velikog broja ljudi… Umjesto da dobiju pohvale i nagrade, ovim ljudima se sudi, na sramotu”, izjavio je Delić.

Za zločine počinjene u Orašju, pored Matuzovića, Dominkovića i Tade Oršolića, optuženi su još Ivo Oršolić, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama.

Delić je ispričao i da je početkom maja 1992. godine zajedno s policajcima otišao u Bukovu Gredu, gdje su civili trebali predati oružje.

“Mislim da je zadaća bila da preuzmemo oružje i osiguramo izlaz i ulaz u selo. Bio sam ispred Doma, sa mnom je bilo vojne policije, naše policije i Marko Dominković je bio. Vojna policija i ljudi iz Požege su otišli da ljudi donesu oružje ispred Doma”, izjavio je on.

Ljudi koji bi donijeli oružje, opisao je, ostajali su ispred Doma i čekali da se još oružja donese. Kazao je da su se oni nakon toga vratili u stanicu i da je čuo da je civile preuzela Vojna policija i da mu nije poznata njihova sudbina. Dodao je da je za vrijeme boravka u selu čuo rafalnu pucnjavu i jaku detonaciju. Kasnije je, kako je rekao, čuo da je bilo poginulih.

Svjedok Đuro Stoimiro je ispričao da su ga Pero Vincetić i drugi vojni policajci krajem aprila 1992. godine odveli u Donju Mahalu na ispitivanje. Tu ga je, kako je posvjedočio, Vincetić tukao i maltretirao, da bi nakon nekoliko dana bio prebačen u školu u Orašje.

Kazao je da je i tada Vincetić na hodniku udarao, te da ih je u školi čuvala civilna policija, koja ih nije maltretirala. Kako je dodao, čuo je da je nekoliko ljudi iz škole poginulo na kopanju rovava i tranšeja.

Suđenje se nastavlja 20. juna.