Mile Jović je kazao da je 15. jula 1995. godine u zgradi Općine u Zvorniku sreo Aćimovića koji mu je rekao da mora nekoga naći jer “vojska hoće da bježi s linije”, kao i da je neko doveo neke ljude u školu u Roćević.
Prema riječima svjedoka, Aćimović je te prilike izgledao zabrinuto.
“Čuo sam od oca da je negdje čuo kako su hvalili Srećka Aćimovića da nije dozvolio da njegova jedinica učestvuje u tim nemilim događajima”, kazao je Jović, dodavši da se otac pitao kako je Aćimović smio da se suprotstavi nadređenim.
Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u genocidu u Srebrenici tako što je postupao po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Svjedok Novica Đerić je istakao da su njegovi poslovi, kao bivšeg referenta tehničke službe pri Zvorničkoj brigadi, bili izdavanje i praćenje izdavanja materijalno tehničkih sredstava, odnosno goriva, municije, te rezervnih dijelova.
“Nijedan metak, ni gorivo nije moglo otići da ja nisam zapisao”, rekao je svjedok, dodavši i da nikada nije imao naredbu da ne evidentira nešto što je izdao.
Odbrana je Đeriću predočila dokumet o zaduženju materijalno tehničkih sredstava za period od 13. do 16. jula 1995., na kojem je svjedok potvrdio da je riječ o njegovom rukopisu, te istakao da za 14., 15. i 16. juli nije bilo zaduženja za Drugi bataljon.
Suđenje će se nastaviti 6. juna.
