This post is also available in:
Prema presudi, Sudsko vijeće je razmotrilo sve izvedene dokaze i nije utvrdilo da je Tužilaštvo BiH van svake razumne sumnje dokazalo da je optuženi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.
Državno tužilaštvo tereti Simića da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), s još jednim vojnikom, 12. juna 1992. u mjestu Ševarlije odveo Mustafu Osmanbegovića s njive prema kasarni, i od tada mu se gubi svaki trag. Osmanbegovićevo tijelo do danas nije pronađeno.
“Jedina činjenica koju je Vijeće utvrdilo jeste da je optuženi učestvovao u odvođenju Mustafe Osmanbegovića, što su potvrdili i svjedoci, ali svijest i namjera optuženog je ostala u domenu pretpostavke”, rekla je Željka Marenić, predsjedavajuća Sudskog vijeća.
Govoreći o vojniku koji je u trenutku odvođenja Osmanbegovića bio sa optuženim, Marenić je istakla da su svjedoci i optuženi izjavili da se radilo o Dušanu Cvjetkoviću, koji je bio zamjenik komandanta kasarne i, kao takav, nadređeni Simiću.
Sutkinja Marenić je kazala da su optuženi i svjedoci Odbrane govorili kako je Osmanbegović odveden u kasarnu i predat komandantu, i da je tu zadržan nekoliko dana. Kako je navela, nema dokaza da je Simić znao šta će se desiti sa oštećenim nakon dovođenja u kasarnu.
“Na osnovu provedenih dokaza, nije bilo moguće utvrditi da su njegove radnje bile dio širokog i sistematičnog napada i Vijeće smatra da nisu dokazani bitni elementi zločina protiv čovječnosti“, naglasila je Marenić.
Optuženi se u cijelosti oslobađa plaćanja naknade troškova sudskog postupka, a oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
