Sabra Smajić ispričala je da je svog muža posljednji put vidjela 11. jula 1995. godine u Srebrenici, kada je on otišao u koloni muškaraca kroz šumu.
“Od Halilović Bege sam saznala da se sreo s mojim mužem u šumu u augustu i da su trebali iz šume preći asfalt da idu na slobodnu teritoriju. Svi iz te grupe u kojoj je on bio su prešli, samo se moj muž nije usudio i vratio se ponovo u šumu. Poslije sam čula i priče da je bio u zatvoru u Skelanima iz kojeg je odveden u Vlasenicu na razmjenu, ali ja ga nikada nisam pronašla”, istakla je Smajić.
Bogdanović je optužen da je, kao komandir Šeste čete Posebne jedinice policije Zvornik, nadzirao pripadnike čete koji su učestvovali u zarobljavanju Bošnjaka nakon pada Srebrenice u julu 1995. Tužilaštvo BiH tereti Bogdanovića da je učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice, ubistvima, prisilnom premještanju, zatvaranju i nestanku civila.
Radivoje Tanasijević je ispričao da je u toku jula 1995. bio u radnoj obavezi na obezbjeđenju jednog objekta u selu Jasenovo (općina Srebrenica), kao i da je dužio plavi kombi od 18 sjedišta.
Kako je pojasnio, u augustu mjesecu je bio na bolovanju kada je čuo priče o zarobljenicima u zgradi policije u Skelanima. Dodaje da je saznao da su ti zarobljenici odvezeni u Vlasenicu na razmjenu kombijem koji je on dužio.
Borislav Begović bivši pripadnik Petog inžinjerijskog bataljona Konjević-Polje, naveo je da je u julu 1995. bio angažovan na čuvanju putu Zvornik – Vlasenica.
“Konkretno kod mene je sišla jedna grupica od tri ili četiri čovjeka. Precizne upute nisam imao, ali sam ih sproveo na raskrsnicu u Konjević-Polju. Predao sam ih u jedan stari objekat u kojem je bila vojska. Mračno je unutra bilo. U prolazu sam vidio da je unutra smješteno još ljudi”, izjavio je Begović.
Nastavak suđenja zakazan je za 8. maj.
