Svjedok Ilijas Memić je izjavio da je u maju 1992. godine, prije napada na Kozarac kod Prijedora, s porodicom napustio njihovu kuću. Kada se krajem ljeta ili početkom jeseni 1992. u Zagrebu sreo s ocem, saznao je da su mu majka Raifa i nana Radifa ubijene.
Otac mu je ispričao da su one ostale u vikendici u Barakovcu, a komšija koji je bio očevidac rekao mu je da su ubijene i da ih je sahranio.
“Desilo se to ‘čišćenje’, valjda su neki vojnici došli pred vikendicu i tu su ubijene”, kazao je Memić, prenijevši detalj koji je njegov otac saznao od komšije: “Nana im je rekla: ‘Šta je, šta hoćete?’, a oni su počeli pucati.”
Tijelo majke, kazao je svjedok, bilo je “prepolovljeno od metaka”.
Prije dvije godine, svjedok je, kako je rekao, zaključio da se komšija i očevidac ubistva njegove majke i nane preziva Alukić. To je zaključio jer, kada je pozvan u Tužilaštvo BiH da dadne izjavu, predsjednik Udruženja logoraša Ibro Kahrimanović mu je kazao da je Alukić dolazio s policijom na njegovo imanje i pokazivao kako se desilo ubistvo.
Svjedok je istaknuo da su po Kozarcu kružile priče da su neke Vlasenke uhapšeni za ubistvo.
Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin, kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi su za učešće u progonu civilnog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Vlasenku, Končaru i Krupljaninu se na teret stavljaju ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
Prema Tužilaštvu, Vlasenko, Končar i Krupljanin su optuženi da su, s nekoliko vojnika VRS-a, 7. juna 1992. ili približno tog dana došli do vikendice u Barakovcu u kojoj su se skrivale Raifa Memić i Radifa Kurtović, te ih sa uperenim puškama izveli ispred, a potom ih, pucajući iz vatrenog oružja, ubili.
Nastavak suđenja je zakazan za 30. mart.
