Bivši komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vogošća, Vlado Kelović je rekao da je policija u proljeće i ljeto 1992. radila redovne poslove, ali i išla na liniju odbrane. Naglasio je da u aprilu i maju 1992. nije dovođen u policijsku stanicu u Vogošći, kao ni Ferid Čutura i Nijaz Salkić.
Kelović tvrdi da ni optuženi Jovan Tintor nije dolazio u SJB, niti je imao potrebe. “Njega poznajem duže vrijeme, od prije rata. On od septembra 1991. do aprila 1992. godine nije imao ulogu vlasti. Rajko Koprivica je imao svu vlast u Vogošći”, kazao je svjedok.
U Vogošći, svjedok je naveo, postojao je Krizni štab, ali njemu kao komandiru SJB-a nikada nije došla nikakva naredba od tog organa. Predsjednik Kriznog štaba, kako tvrdi svjedok, bio je Koprivica. Svjedok je dodao da je nekoliko puta prisustvovao sastancima Kriznog štaba, na kojima se raspravljalo o izbjeglicama.
Svako naselje ili selo, prema svjedoku, imalo je svoje barikade kako bi se zaštitili od nepoznatih osoba, a dijelile su se dozvole i za izlazak iz općine.
Za objekte “Bunker” i “Planjina kuća”, svjedok je kazao da su bili namijenjeni za vojne zarobljenike, a obezbjeđivala ih je Vojna policija.
“Nije se dešavalo da civilna policija nekoga odvede tamo. Nisam nikada išao tamo… Ja nikoga iz ‘Bunkera’ nisam izveo”, dodao je on.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i na drugim lokacijama u Vogošći.
Svjedok Mladen Petrović je posvjedočio da je u aprilu i maju 1992. u Vogošći postojao Krizni štab i da su članovi bili Tintor, Svetlana Cenić i Nikola Poplašen. Prema svjedoku, optuženi je bio izuzetno cijenjen čovjek i privrednik.
Suđenje će se nastaviti 19. marta.
