Tužilaštvo BiH tereti Pavića da je, u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske od maja do septembra 1992. godine, počinio progon i ubistva bošnjačkog stanovništva.
Prema optužnici, Pavić je u drugoj polovini jula 1992. godine odveo pet civila na punkt u Rizvanovićima, gdje ih je zatvorio, a potom ubio. Pavić je optužen da je zločin počinio kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Tužilac Sedin Idrizović je u uvodnoj riječi kazao da će činjenice koje se optuženom stavljaju na teret dokazati saslušanjem svjedoka i izvođenjem 72 materijalna dokaza.
U ovoj fazi suđenja Odbrana nije iznosila uvodnu riječ.
Prvi svjedok Tužilaštva BiH Mirsad Duratović je rekao da je krajem maja 1992. izdat ultimatum za predaju oružja od strane srpskih snaga, koje su krajem aprila iste godine preuzele potpunu kontrolu i vlast u općini Prijedor.
“Dana 31. maja 1992. godine, naređeno je svim muslimanima da svoje kuće obilježe bijelim plahtama, a prilikom izlaska iz kuće da stavljaju bijele trake oko ruke u znak lojalnosti novoj srpskoj vlasti”, prisjetio se Duratović.
On je kazao da su 20. jula 1992. godine srpske snage vršile “etničko čišćenje” bošnjačkih sela oko Prijedora i da su tada ubili deset članova njegove porodice, a njega kao maloljetnika koristili kao živi štit.
Tog dana, kako je posvjedočio Duratović, ubijeno je 240 stanovnika njegovog sela, dok je ostalo stanovništvo razdvojeno, muškarci su odvedeni u logore, a žene i djeca odvezeni za Travnik.
“Mene i komšiju, koji je bio maloljetan kao i ja, stavili su u autobus i odvezli do logora Keraterm, koji je bio pun, pa su nas prebacili u logor Omarska. Poslije smo prebačeni na Manjaču, pa u Trnopolje”, prisjetio se svjedok.
Suđenje će se nastaviti 22. februara.
