Simić je pred Sudom BiH ispričao da je od maja 1992. godine mobilisan u kasarnu u Ševarlijama gdje su se nalazila skladišta municije, oružja, hrane, odjeće i obuće. Zadatak, kako je rekao, je bio obezbjeđivanje tih skladišta. U skladištima su bili zatvoreni i civili bošnjačke nacionalnosti, ali njih je obezbjeđivala druga jedinica o kojoj optuženi ne zna ništa.
“Ja sam bio običan vojnik u staroj ‘SMB’ uniformi. Dužio sam papovku. (…) Komandant je bio Jevram Tanić. Njegov zamjenik je bio Dušan Cvjetković koji nas je raspoređivao na straže”, rekao je optuženi, identifikujući Cvjetkovića na fotografiji s nadgrobnog spomenika koju mu je pokazao njegov branilac.
Tužilac Milorad Barašin je prigovorio autentičnosti ove fotografije, navodeći da na spomeniku piše Duško, a ne Dušan. Simić je kazao da su Cvjetkovića svi zvali Dušan, Babin ili Cvele, ali da je to osoba čija se fotografija nalazi na nadgrobnom spomeniku.
Upitan šta može ispričati o privođenju Mustafe Osmanbegovića, on je izjavio da mu je Cvjetković jednog dana rekao da ide s njim u patrolu. Dok su se kretali prema krečani, kako je posvjedočio, Cvjetkoviću je neko putem radioveze rekao da ide prema rijeci Bosni jer se tamo nalaze dva muškarca, te da jedan od njih nosi uniformu i oružje.
“Krenuli smo, a kad smo stigli u jedan šumarak on je meni rekao da tu čekam. Nakon izvjesnog vremena vratio se s jednim muškarcem u civilu. Pitao sam ga kako se zove taj čovjek, a on mi je rekao da ne zna, jer ovaj ne progovara”, ispričao je Simić.
Po dolasku u kasarnu, kako je naveo, na kapiji ih je dočekao Stanko Milovanović. Optuženi je kazao da je njemu lično Cvjetković rekao da on vodi privedenog muškarca kod komandanta Tanića.
“Pitao sam kasnije Cvjetkovića gdje je taj čovjek, a on mi je rekao da je u kasarni”, izjavio je on.
Simić je naveo da mu je kasnije Miodrag Dragičević kazao da je u kasarnu došla grupa vojnika i policajaca koji su odveli desetak muškaraca koji su tu bili pritvoreni na radove. Među njima, kako je rekao optuženi, Dragičević je poznao Mustafu Osmanbegovića, svog bivšeg radnog kolegu.
“Od toga ja više ne znam”, naveo je optuženi, dodavši da do prošle godine nije znao da je Osmanbegović nestao.
Đorđo Simić je optužen da je u junu 1992., u mjestu Ševarlije (općina Doboj), zajedno s još jednim vojnikom odveo s njive prema kasarni Mustafu Osmanbegovića od kada mu se gubi svaki trag. Tijelo Osmanbegovića do danas nije pronađeno.
Odbrana je na ovom ročištu uložila i nekoliko dokaza o materijalnom statusu i zdravstvenom stanju optuženog, čime je završen dokazni postupak.
Završne riječi Tužilaštva BiH zakazane su za 21. februar.
