Prlić i ostali: Ključno pitanje udruženi zločinački poduhvat
Haški tribunal će u srijedu, 29. novembra, izreći konačnu presudu šestorici bivših visokih funkcionera Herceg-Bosne koji su u prvostepenoj presudi osuđeni na ukupno 111 godina zatvora za učešće u zločinima počinjenim u periodu od 1992. do 1994 u Hercegovini i srednjoj Bosni.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je 2013. godine Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon i etničko čišćenje Bošnjaka s područja Herceg-Bosne, koju su htjeli priključiti “Velikoj Hrvatskoj”.
Presudom je Prlić osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petković na po 20 godina, Ćorić na 16, dok je Pušiću izrečena kazna od deset godina zatvora za zločine u općinama Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš. Ćorić je oglašen krivim i za zločine u Prozoru počinjene krajem 1992.
Ključno pitanje za javnost u BiH, Hrvatskoj i ostatku regije jeste dio optužnice koji se tiče udruženog zločinačkog poduhvata, a koji bi, ako njegovo postojanje pravosnažnom presudom potvrdi MKSJ, definirao ulogu Republike Hrvatske u ratu u BiH.
Prvostepenom presudom je utvrđeno da su visoki zvaničnici Hrvatske, poput pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata.
“Vijeće utvrđuje da je sukob između HVO-a i Armije BiH imao karakter međunarodnog sukoba, s obzirom da je Hrvatska imala opću kontrolu nad snagama HVO-a”, stoji u prvostepenoj presudi.
Pred Haškim tribunalom je 2004. godine na devet godina zatvora zbog zločina u Lašvanskoj dolini osuđen zapovjednik HVO-a Tihomir Blaškić u čijoj se presudi također navodi da su djela koja su mu pripisana dio međunarodnog sukoba, jer je “Republika Hrvatska imala potpunu kontrolu nad Hrvatskom zajednicom Herceg-Bosnom i HVO-om, kao što je imala kontrolu i nad hrvatskim političkim i vojnim vlastima u središnjoj Bosni”.
Slični zaključci doneseni su i pred Sudom BiH, gdje je u presudi Željku Jukiću, osuđenom na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Prozoru, navedeno da su pripadnici Hrvatske vojske zajedno sa pripadnicima HVO-a učestvovali u napadu usmjerenom prema bošnjačkom stanovništvu sa područja ove općine.
Zločini i ranije presuđeni
U Haagu je do sada osuđeno 11 bivših pripadnika HVO-a zbog zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini, Mostaru i mjestu Stupni Do kod Vareša na ukupno 157 godina zatvora. Najvišu kaznu, odnosno 25 godina zatvora, Haški tribunal je izrekao Dariu Kordiću zbog zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini, dok su četiri osobe oslobođene optužbi za iste zločine.
Za zločine koji se optužnicom stavljaju na teret šestorci u Haagu u Sudu BiH do sada je osuđeno 15 osoba na 166 i po godina zatvora. Najvišu kaznu Državni sud je izrekao Marku Radiću za zločine počinjene u logoru “Vojno” kod Mostara, te Nikoli Mariću zbog zločina počinjenih u Prozoru.
Ivica Rajić je u Haagu osuđen na 12 godina zatvora jer je u oktobru 1993. godine komandovao napadom na Stupni Do kada je ubijeno 37 muškaraca, žena, staraca i djece.
“Kada je jedna grupa muslimana pokušala pobjeći, dvije žene i troje djece ubijeni su pred svojom kućom, a one koje su uspjeli pobjeći vojnici HVO-a pronašli su kako se skrivaju u podrumu i ubili”, navodi se u presudi Rajiću, koji je osuđen i za naredbe vojnicima koji su na području Vareša izvršili pljačkanje, uništavanje imovine, zatočenje i seksualno zlostavljanje.
Zločini na području Vareša su obuhvaćeni optužnicom protiv šestorke, a prema prvostepenoj presudi Praljak je omogućio uništavanje imovine u Stupnom Dolu u oktobru 1993. godine i nije ulagao nikakve ozbiljnije napore da se stane u kraj zločinima koje su činile snage HVO-a.
Nakon priznanja krivice, Miroslav Anić je pred Sudom BiH osuđen na 15 godina zatvora, kao pripadnik jedinice “Maturice”, za zločine počinjene u selu Stupni Do.
Za zločine počinjene na području Mostara pred Tribunalom su osuđeni Mladen Naletilić i Vinko Martinović na ukupno 38 godina zatvora. Naletilić je osuđen da je počinio mučenje i okrutno postupanje u Doljanima, u Duhanskom institutu u Mostaru i u zatočeničkom centru “Heliodrom”, dok je Martinović osuđen i za učešće u ubistvima u “Heliodromu”.
Prema prvostepenoj presudi, Prlić, Pušić i Stojić su znali za brojne zločine koje su počinili pripadnici oružanih snaga Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i za teške uslove u kojima su Bošnjaci držani u zatočeništvu u zatvorima u “Dretelju”, “Gabeli” i na “Heliodromu”.
U Sudu BiH za zločine počinjene u logoru “Heliodrom” osuđen je Velibor Bogdanović na pet godina, dok je Nikola Andrun osuđen na godinu i po dana zatvora zbog zločina u logoru “Gabela”. Za zločine u “Dretelju” pred Državnim sudom je osuđeno šest osoba, a najveća kazna od sedam godina je izrečena Ivanu Mediću.
Pušić je, prema prvostepenoj presudi, znao i za zlostavljanje u objektu “Vojno” kod Mostara, koje su prema presudama Suda BiH počinili Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević.
Pred Haškim tribunalom do sada niko nije osuđen za zločine u Prozoru, a pred Državnim sudom osuđen su Željko Jukić i Nikola Marić na 20 godina zatvora.
