Medić je proglašen krivim za učešće u nečovječnom postupanju i prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti i osuđen je na sedam i po godina zatvora. Zbog osude na sedmogodišnju kaznu za ratni zločin i u drugom predmetu, Mediću je izrečena jedinstvena kazna.
“Ocjenom dokaza, Vijeće je van razumne sumnje utvrdilo da je Medić počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Vijeće je utvrdilo da su oštećene svjedokinje imale svojstvo civila i da je optuženi silovao svjedokinju ‘B’”, kazao je predsjedavajući Sudskog vijeća Sead Đikić.
On je pojasnio da je navode oštećene “B” potvrdila i svjedokinja “A”, koja je poznavala Medića, te da je njen iskaz pouzdan i vjerodostojan.
Prema presudi, Medić je osuđen i da je u junu 1992. godine u logoru Dretelj zajedno s R.M. zlostavljao svjedokinju “B”. Kako je rekao Đikić, oštećena je u pročitanom zapisniku iz istrage bila jasna i uvjerljiva u bitnim činjenicama.
Prema nepravosnažnoj presudi, Rajič je oslobođen krivice jer svjedokinja “A” nije potvrdila u potpunosti činjenični opis optužnice, te u nedostatku dokaza Vijeće nije moglo utvrditi da se radi o ratnom zločinu.
Đikić se osvrnuo i na imovinskopravni zahtjev koji su oštećene svjedokinje postavile tokom glavnog pretresa, te je kazao da nema osnove za potpuno suđenje.
Sudsko vijeće je oslobodilo Medića i Rajiča plaćanja sudskih troškova. Kako je rečeno, Rajiču su također ukinute mjere zabrane putovanja.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
