Zaštićena svjedokinja broj 8 izjavila je da je napad na selo Dobrun kod Višegrada bio u junu 1992. godine, i da se stanovništvo sklonilo u šumu, ali su žene dolazile do kuće i spremale hranu. Jedan dan, kako je ispričala, u šumi se pojavila svjedokinja P-1, “sva mokra i tužna”.
“Pitali smo je šta se desilo. Samo je rekla da ju je Momir Tasić tukao, te da su pucali na njih”, objasnila je svjedokinja broj 8, istaknuvši da je poznavala Muharema Dizdarevića, ali da ne zna lično šta mu se desilo osim onoga što je saznala od njegove unuke.
Unuka joj je ispričala, kako je posvjedočila, da je po njenog dedu Muharema došao Momir Tasić, udario ga i oborio na zemlju, od čega mu je išla krv.
Uz Momira, Tužilaštvo BiH tereti Petra i Mirka Tasića da su u junu 1992. učestvovali u prisilnom nestanku šest žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su prethodno uhapsili, mučili i zlostavljali, a potom odvezli u pravcu Užica, nakon čega im se gubi svaki trag.
Momir i Marko Tasić su optuženi i za silovanje dvije osobe. Prema optužnici, Momir i Petar Tasić su bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), a Mirko Tasić je bio pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Višegradu.
Tužilac Dževad Muratbegović pročitao je i iskaze dva umrla svjedoka iz 2008. i 2009. godine.
Kako stoji u iskazu, svjedokinja Umka Dizdarević je izjavila da je prilikom napada na selo Dobrun bila skrivena u štali, te da je vidjela Momira Tasića i još dva vojnika kako ispred sebe “gone” Muharema Dizdarevića.
Svjedokinja S-1 je navela u iskazu da je čula da su Muharema Dizdarevića odveli Tasići, odnosno muž i sin Stojke Tasić.
Suđenje se nastavlja 30. novembra.
