Članak

Silos: Zatraženo oslobađenje Mustafe Đelilovića

2. Novembra 2017.15:16
Odbrana Mustafe Đelilovića zatražila je od Suda Bosne i Hercegovine da bude oslobođen optužbi za ratni zločin počinjen na području Hadžića zbog “nedostatka dokaza”.

Vasvija Vidović, braniteljica optuženog Đelilovića, kazala je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je na području Tarčina i Pazarića postojao udruženi zločinački poduhvat, niti da je njen branjenik bio član tog poduhvata.

“Nema sumnje da je efektivnu kontrolu nad ‘Silosom’ i ‘de jure i de facto’ imao Štab Teritorijalne odbrane (TO)”, izjavila je Vidović, naglasivši da je komandant TO donio sve naredbe što se tiče zatvora.

Prema Vidović, Odbrana je dokazala da su izolovane osobe objektivno predstavljale opasnost po nesrpsko stanovništvo, koje bi, da nije bilo izolacije, doživjelo istu sudbinu kao njihovi sunarodnjaci iz Istočne Bosne.

“Sve privedene osobe su bile uključene u aktivnosti za borbu. Nije tačna tvrdnja Tužilaštva BiH da su zatvarani samo zato što su Srbi”, kazala je Vidović, dodavši da su na području Tarčina i Pazarića ostali mnogi Srbi koji nisu sarađivali s neprijateljem.

Pojasnila je, da su brojni Srbi bili na značajnim pozicijama i u najužem rukovodstvu Armije BiH.

Prema braniteljici Vidović, Ratno predsjedništvo općine Hadžići nije formiralo “Silos” i druge zatvorske objekte.  U julu 1992., kako je rekla, Vojna policija je preuzela obezbjeđenje “Silosa” od jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Nakon što je formiran Prvi korpus, Vidović je kazala da su “Silos” i “Krupa” bili pod komandom Devete brdske brigade Armije BiH.

Nakon ukidanja zatvora “Krupa”, dodaje Vidović, zatvorenici su prebačeni u “Silos”, nad kojim je od 16. aprila 1995. nadležnost preuzela 14. divizija Armije BiH sve do raspuštanja.

Vidović naglašava da postoje dokazi da je srpska strana vršila opstrukcije razmjena, a o problemima “Silosa” bio je upoznat i predsjednik Predsjedništva Republike BiH, Alija Izetbegović, čiji je stav bio da bez informacije o sudbini nestalih stanovnika Hadžića ne može biti riješen problem “Silosa”.

“Problem ‘Silosa’ nisu mogli riješiti organi vlasti općine Hadžići”, ustvrdila je Vidović.

Osim Đelilovića za ratne zločine počinjene nad zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Šerifa Mešanovića, Halida Čovića i Nermina Kalembera.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine Hadžići, predsjednik Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine, Čović načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Hadžići i član Kriznog štaba, a Šabić komandir policije u Pazariću.

Kazić je, prema navodima optužnice, bio komandant Devete brdske brigade Armije BiH, dok su Hujić i Čović bili upravnici i zamjenici upravnika logora “Silos”. Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”.

Zatvorenici, kako je kazala Vidović, imali su istu hranu kao lokalno stanovništvo, izbjeglice i borci, kao i razuman smještaj. Ona je istaknula da je utvrđeno da su uslovi bili bolji nego u bolnici u Pazariću, gdje su bili pacijenti.

Izmještanje zatvorenika u Sarajevo ili Zenicu, prema njenim riječima nije bilo moguće jer su bili u blokadi.

“Nijedan dokaz ne pokazuje da je Đelilović upoznat s odvođenjem zatvorenika na prinudne radove. U periodu od aprila do augusta 1993. nije bio na teritoriji općine Hadžići”, istakla je Vidović.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. novembar, za kada je planirano iznošenje završnih riječi Odbrane Fadila Čovića.

Albina Sorguč