Optuženi Medić je ispričao da je za vrijeme oružanih sukoba u BiH, a do pada kasarne u Čapljini, bio vojnik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i išao na liniju. Negirao je pripadnost vojnoj policiji.
“Izdavati naredbe nikada nisam mogao. Meni je jedino general Blaž Kraljević mogao izdavati naredbe”, pojasnio je svjedok.
Prema svjedočenju, dolazio je do kapije kasarne u Dretelju (općina Čapljina), ali nikada nije ulazio u prostorije. Kako je kazao Medić, za ključeve u kasarni Dretelj bio je zadužen Srećko Herceg za kojeg je Medić rekao da je bio upravnik.
“Ljude koji su bili u logoru upoznao sam na sudu. Tada ih nisam znao… Zaštićenu svjedokinju ‘B’ – nije istina da sam silovao. Mučio i fizički zlostavljao svjedokinju ‘C’ nisam. Kunem se hiljadu puta da nisam kriv. Nisam učestvovao u lišenju slobode zatvorenih u Dretelju, nisam učestvovao u pljačkanju imovine”, posvjedočio je Medić.
Govoreći o svom nadimku, optuženi je rekao da ga zovu “Atula”, te da nadimak “Poskok” nije nikada koristio.
Medić je optužen zajedno s Tonćom Rajičem, da su od 5. maja do 17. augusta 1992., kao pripadnici HOS-a i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovali u nezakonitom zatvaranju, nečovječnom postupanju, pljačkanju imovine te prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti u logoru Dretelj.
Na današnjem ročistu je Tužilaštvo BiH iznijelo završnu riječ kazavši da je na nesumnjiv način dokazano da su optuženi počinili radnje opisane u optužnici, kao i postojanje bitnih elemenata krivičnog djela zločina protiv civilnog stanovništva.
“Sa sigurnošću se može zaključiti da su zaštićene svjedokinje “A”, “B” i “C” bile civili i nisu učestvovale u neprijateljstvima. Nisu bile naoružane, dok su optuženi bili naoružani pripadnici vojnih formacija”, rekao je tužilac Stanko Blagić.
Prema njegovim riječima, nesporno je dokazano da je Medić bio pripadnik HOS-a, a optuženi Rajič Hrvatskog vijeća obrane (HVO), dodavši da se on nalazi i na popisu HOS-ovog vojnog osoblja u Dretelju.
Blagić se osvrnuo na iskaze oštećenih svjedokinja koje su potvrdile vojnu pripadnost optuženih, kao i njihovu prisutnost u logoru Dretelj, te da njihov identitet nije doveden u pitanje.
“Svjedokinja ‘B’ u potpunosti je navela navode optužnice, da je u junu 1992. Medić uveo u drugu prostoriju, natjerao je da se skine i silovao je. U njenom svjedočenju nema ništa neuvjerljivo… Svjedokinja ‘C’ je u pročitanom iskazu detaljno navela da su je Medić i Mirsad Repak izvodili i ispitivali o sinovima, potom su je maltretirali – udarali palicom po rukama, šamarali, zabadali igle pod nokte, gasili pikavce, palili kosu”, istakao je Blagić.
Tužilac se prisjetio iskaza svjedokinje “A” koju je, kako je rekao, Medić vrijeđao i repetirao pušku da je ubije. Dodao je da je ostala živa samo uz pomoć svjedoka “D” koji je okrenuo pušku prema plafonu.
Blagić je zatražio da se optuženi proglase krivim te da im se izrekne kazna zatvora u skladu sa zakonom, kao i da postoji bezbroj otežavajućih okolnosti koje se moraju uzeti u obzir.
Završna riječ Odbrane prvooptuženog zakazana je za 20. oktobar.
