Inspektor u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Enver Abadžić je rekao da je zadužio vozilo koje se koristilo u saobraćajnoj inspekciji, ali da je kasnije taj automobil “završavao u drugim inspektoratima bez zaduživanja i razduživanja”.
“Tražio sam da se razduži vozilo. Poslije toga sam dobijao ključeve i vozio različita vozila. U četvrtak su nam uzimali ključeve i vraćali u ponedjeljak. Sve se radilo po nalogu direktora”, kazao je ovaj svjedok te napomenuo da je optuženi Šefik Hodžić saopštavao koje vozilo i kada treba ići na servis.
On je naveo kako je nakon jednog servisa upravljao vozilom i da je čuo kako “nešto zuji u kočnicama”.
“Rekao sam: ‘Kako je moguće da je vozilo bilo na servisu a da kočnice nisu urađene?’ Rečeno mi je da je izvršena zamjena nekih dijelova, u šta sam se uvjerio jer sam vidio neke dijelove u gepeku”, izjavio je Abadžić.
Inspektor Mirsad Dedić također je kazao da je za vozila, njihovu ispravnost i naloge bio zadužen Hodžić. On je pojasnio da je zadužio vozilo, koje je kasnije, iz njemu nepoznatih razloga, morao razdužiti i predati Hodžiću, a pretpostavlja da se radilo o naredbi direktora.
“Određeni broj vozila je zamijenjen vozilima iz drugog inspektorata. Ključeve smo ostavljali u ormarić, a vozilo je mogao neko koristiti i da ja ne znam”, rekao je Dedić.
On je sa svojim kolegom, kako je naveo, prijavio Policijskoj upravi u Tuzli nezakonit ulazak u njegovu kancelariju.
“Od vršitelja dužnosti glavnog inspektora sam obaviješten, a poslije i od direktora u pisanom dokumentu, da izađem iz kancelarije, a bila je i prijetnja prisilnog iseljenja iz kancelarije u pisanom aktu direktora”, kazao je ovaj svjedok.
Šefik Hodžić je optužen s Besimom Durakovićem, Ahmetom Bajrićem i Osmanom Džafićem. Duraković se tereti da je pogodovao jednom autoservisu da od 2008. godine dobija poslove s Kantonalnom upravom, što je nastavio i 2010. i 2011. godine iako autoservis nije ispunjavao uslove jer nije platio poreske obaveze.
Duraković je optužen kao bivši direktor Kantonalne uprave, Hodžić kao referent u Upravi, Džafić kao inspektor, a Bajrić kao vlasnik automehaničarske radnje.
Na teret Durakoviću i Hodžiću se stavlja da su, nakon što su saznali da se provodi istraga, organizovali zamjenu dijelova na vozilima inspekcije kako bi prikrili vrijeme proizvodnje i otežali dokazivanje krivičnog djela.
Treći svjedok Saša Nišandžić, zaposlenik “Nipexa”, firme koja je pružala usluge vještačenja vozila po nalogu Kantonalnog tužilaštva, rekao je da je ta firma dobila spisak između 15 i 20 vozila na kojima se trebala uraditi montaža i demontaža dijelova.
“Uz svako vozilo je bio po jedan mehaničar, a u određenim periodima su bili i vještaci. Vještak je pregledao demontirane dijelove. Tu su bili i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova”, kazao je Nišandžić.
On je pojasnio da se s njim tokom vještačenja konsultovao jedan od vještaka jer “nije razlikovao dijelove”. Nakon toga je Durakovićev advokat Mensur Radončić upitao svjedoka o stručnosti vještaka, a svjedok je odgovorio da on “ne može govoriti o stručnosti”.
“Postoje dva dijela na vozilu koja su dosta slična, pa je tražio da mu pomognem jer nije mogao razlikovati”, rekao je Nišandžić.
Suđenje se nastavlja 26. septembra.
