Penzionisani brigadir Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Asim Džambasović je kazao da su sabirni centri tokom rata bili namijenjeni za prihvat zarobljenih pripadnika drugih armija. Prema njegovim riječima, tu su dovođeni radi obrade i drugih aktivnosti u skladu s međunarodnim konvencijama.
“Do maja 1993. godine nadležnost za to je bila na komandantu brigade, a od tada nadležnost je prenesena na komandu korpusa ili operativne grupe”, rekao je Džambasović.
Braniteljica Edhema Žilića je pokazala svjedoku dokument u vezi sa “Musalom”, i Džambasović je potvrdio da se radi o naređenju za formiranje sabirnog centra. Prezentirano mu je i naređenje o imenovanju upravnika sabirnog centra, što je svjedok prepoznao kao uobičajen obrazac u ratnom periodu.
“Upravnik ne može izvršavati ništa osim onog što mu je naređeno”, odgovorio je Džambasović na pitanje kakve je ovlasti imao upravnik sabirnog centra.
Žilić je optužen da je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.
Prema optužnici, Žilić je bio pripadnik ABiH i vršilac dužnosti upravnika u “Musali”. Na teret mu se stavlja da je u periodu od maja do kraja oktobra 1993. godine omogućio stražarima da zlostavljaju i siluju zatvorenike.
Drugi svjedok Dino Kasalo je kazao da je 1993. godine snimao ratne zatvorenike iz Dusine u sabirnom centru “Musala” po naređenju predsjednika Ratnog predsjedništva općine Konjic.
Kasalo je izjavio da je to “nevoljko uradio”.
“Rekli su mi da su njih dvojica silovali neke djevojke. Razgovarao sam s njima o tome, snimao ih videokamerom u prostoriji fiskulturne sale, svlačionica je bila u pitanju. Ne mogu se sjetiti jesu li priznali da su to uradili. Znam da su puno pričali i bili kontradiktorni”, kazao je Kasalo.
Svjedok je rekao da zarobljenici nisu imali masnice, te da nisu bili goli.
Suđenje će se nastaviti 22. septembra.
