U proljeće 1992. Ilić je kazao da počinju nemiri, postavljanje barikada i dolazi nepoznata vojska. On je tada radio u pekari “Panis”, koja se nalazi u Donjem Polju u Rogatici, a mobilizovana je za potrebe vojske i stanovništva.
“Prolazio sam i muslimanske barikade i niko me nikad nije uvrijedio… U Rogatici se čula pucnjava, poziva je bilo, prolazili su transporteri. Pozivali su muslimanski narod da preda oružje. To se čuje kada prolaze transporteri. Za to vrijeme ja sam u pekari”, pojasnio je Ilić.
On je bio na radnom mjestu, kako tvrdi i kada mu je 19. juna došla tetka i rekla da nigdje ne izlazi jer je ”vani haos i ima mrtvih”. Dok radi, pojašnjava optuženi Ilić, ima bijelu uniformu, a ne vojničku.
Kako je posvjedočio optuženi, 19. juna, ali ni ostalih dana ne ide u zgradu “Tekija” i u dvorište Crkvenog doma, niti učestvuje u odvođenju muslimanskih žena. Tvrdi i da nije silovao S-3, “nikad u životu. Ne daj Bože. Nikad u životu je nisam ni vidio ni čuo”.
“Kad sam vidio o kojoj se porodici radi, kad je otkriven identitet, sigurno se nisam zamjerio s njima. Prije rata njenu porodicu nisam poznavao. Nismo se družili. Nikakav kontakt”, kazao je Ilić.
Iliću se sudi skupa s Milisavom Ikonićem i Draganom Lubardom za silovanje žena bošnjačke nacionalnosti koje su u junu i julu 1992. iz Srednjoškolskog centra i Crkvenog doma odvođene u stanove u Rogatici. Iliću je na teret stavljeno silovanje maloljetne S-3.
Prema optužnici, Ikonić je bio pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), a Ilić i Lubarda pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Suđenje se nastavlja 7. septembra.
