Ćurić i ostali: Zatraženo oslobađanje Kaminića

Prema optužnici, Kaminić je neutvrđenog dana u periodu od 22. jula do 2. decembra 1993. u prostorijama Osnovne škole u Potocima (općina Mostar) snažno udario bolesnog zatvorenika Marka Zovku.

Zajedno s Kaminićem optuženi su Enes Ćurić, Ibrahim Demirović, Samir Kreso i Habib Čopelj, kojima se na teret stavlja fizičko i psihičko maltretiranje zatvorenika u Bijelom Polju (općina Mostar). Demirović je optužen i za prisiljavanje na seksualni odnos jedne osobe u Potocima.

Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima kod Mostara, Demirović komandant 47. brdske brigade ABiH, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelj i Kaminić pripadnici ABiH.

Kaminićev branilac Senad Dupovac je kazao da su izjave svjedoka unaprijed dogovorene i da ih je Tužilaštvo BiH iznudilo od svjedoka jer je simptomatičan vremenski raspon u optužnici od šest mjeseci.

U završnoj riječi Dupovac je pojasnio da je šest izjava svjedoka koji su govorili o maltretiranju Zovke kontradiktorno u odnosu na ono što je rečeno u istrazi i tokom suđenja. Prema Dupovcu, nijedan svjedok nije spomenuo puno ime i prezime optuženog, niti ga je iko prepoznao u sudnici.

“Samo je Željka Zovko vršila radnju prepoznavanja u istrazi. Radnja prepoznavanja nije izvršena u skladu sa zakonom”, kazao je Dupovac, naglasivši da Zovko u izjavi koju je dala 2014. godine ni na jednom mjestu nije navela “navodno maltretiranje”.

Dupovac je rekao kako smatra da se iskazi svjedoka ne poklapaju, i istakao da van razumne sumnje nisu potvrdili da se događaj desio.

Odbrana smatra da Tužilaštvo nije pružilo ni jedan dokaz o bolesti oštećenog Marka Zovke, koji nije saslušavan niti vještačen.

“Odbrana potcrtava da Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati odlučnost, htijenje i znanje optuženog.

“Tužilaštvo nije dokazalo krivicu mog branjenika”, zaključio je Dupovac.

Iznošenje završne riječi optuženog Ćurića zakazano je za 23. august.