Šakić je posvjedočio da su se predmeti, odnosno zahtjevi firmi za poticaje, obrađivali metodom slučajnog uzorka.
Odgovarajući na pitanje tužioca Dalibora Bingasa da li su na taj način odabrane i sve firme koje su spominjane tokom suđenja a koje su dobile sporne poticaje, Šakić je kazao da jesu.
On je potvrdio i da su svi predmeti imali broj protokola, a tužilac je pitao zbog čega se predmeti nisu obrađivali po protokolu. Šakić je to pravdao činjenicom da se radi o velikom broju predmeta, a da je “hronična bolest vlasti” manjak ljudi.
Jerko Ivanković Lijanović je optužen zajedno s njegovim nekadašnjim savjetnikom Stipom Šakićem za zloupotrebu položaja i ovlaštenja u vezi s nezakonitostima prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH u periodu od 2011. do kraja 2014. godine.
U ovom predmetu su bili optuženi i Mersed Šerifović, nekadašnji zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, i Suad Čamdžić, bivši savjetnik, ali su oni nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivice osuđeni na po dvije i po godine zatvora.
Šakić je posvjedočio i da je kod njega prilikom pretresa pronađena naredba o provođenju istrage protiv Jerka Ivankovića Lijanovića.
Pojasnio je da je porodica tada bila zabrinuta, te da je kontaktirala njega kako bi se informisala o čemu se radi.
“Papiri su ostali kod mene i prilikom pretresa su ih inspektori pronašli”, rekao je Šakić.
On je upitan i o odnosu sa Ivicom Mladinom, tadašnjim savjetnikom federalnog premijera i članom Radne grupe koja je provjeravala prijave u vezi s nezakonitostima oko poticaja.
Tužilac Bingas je podsjetio Šakića da je ranije kazao da je “Mladina bio sveštenik, da je činio malverzacije novcem i da se nedolično ponašao sa djecom”, a da su se zajedno družili u Sarajevu.
“Nisam toliko tada znao o njemu. Bilo je to druženje nas Hercegovaca. On je rekao: ‘Hajde da popijemo i da feštamo’”, ispričao je Šakić.
Nastavak suđenja je planiran za 7. juli.