Tintor: Amblem “Srpske garde”

Meho Alić je kazao da je sredinom aprila 1992. godine pozvan na sastanak u hotel “Park” koji je organizovala Građanska inicijativa na temu kako preduprijediti eskalacije. Osim optuženog Tintora, kako je pojasnio, na sastanku su sve bili civili.

“Bio sam u holu kada je došao u pratnji dvije osobe. Optuženi je bio u maskirnoj uniformi. Primijetio sam amblem na rukavu na kojem je pisalo ‘Srpska garda’. Čini mi se da je imao pištolj za pojasom”, izjavio je Alić.

Nakon sastanka, svjedok je, kako je rekao, pozvao Tintora, kojeg je poznavao iz viđenja, da porazgovaraju. Tada mu je, kako tvrdi svjedok, optuženi kazao: “Vogošća više nikada neće biti muslimanska.”

Tužilaštvo BiH tereti Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u nezakonitom zatočavanju, mučenju, premlaćivanju, tjeranju na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.

Svjedok je rekao da je napad na Svrake počeo 2. maja i pucalo se iz više pravaca. “Kad god je pucano iz Semizovca na Svrake, pucalo se i iz Svraka”, kazao je svjedok.

Prema njegovim riječima, pokušao je napustiti Vogošću, ali mu je rečeno da treba pisana dozvola za izlazak koju potpisuje predsjednik Kriznog štaba Tintor. Svjedok je izjavio da nije dobio dozvolu da napusti Vogošću.

On odlazi, kako je dalje ispričao, kod punca u Semizovac i dva dana kasnije kod Mitra Nikolića, koji mu je također pomagao da napusti Vogošću, ali bezuspješno. Svjedok je otišao u naselje Gora i sedam dana kasnije, uz pomoć momka srpske nacionalnosti, otišao je u Visoko, koje je bilo pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Zaštićeni svjedok C-6 je naveo da je u Svrakama bio pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) te da je imao lovačku pušku.

Ispričao je da je napad na njegovo naselje počeo 2. maja 1992. i trajao je tri dana. Prema svjedoku, Nebojša Špirić je megafonom pozivao stanovništvo da se isele prema Brezi.

On je, zajedno sa ženom i dvoje djece, odveden u kasarnu, odakle je mogao vidjeti kako tri kuće u Svrakama gore.

Nakon 15 dana, on i radno sposobni muškarci su odvedeni u “Nakine garaže”, gdje su neki išli na rad. Posvjedočio je da je u “Nakinim garažama” bilo fizičkog maltretiranja.

“Vlačo je bio glavni za tu garažu. Izaći nismo mogli jer je bio stražar… Nakon 20 dana, došao je Vlačo i rekao da idemo u Svrake. Odvedeni smo u ‘Planinju kuću’, u zatvor. Išli smo na prinudne radove. I ja sam išao”, kazao je svjedok, pojasnivši da su preko dana išli svojim kućama, a noću se vraćali u zatvor.

On je rekao da su tokom juna dvije grupe civila prozvane iz “Planinje kuće” i odvedeni su. Poslije rata su nađeni kod Visokog, kako je kazao, voda ih je izbacila. Logor je napustio 7. jula i dobio je dozvolu za izlazak na slobodnu teritoriju.

“Vlado Četković je dao tu propusnicu za izlazak. On je bio ‘vojvoda’ te neke srpske vojske”, rekao je svjedok odgovarajući na pitanja Odbrane.

Vlači je u Sudu BiH izrečena 13-godišnja kazna zatvora zbog zločina u Vogošći.

Suđenje se nastavlja 3. jula.