Radovan Tomić, bivši pripadnik rezervne policije u Ljubiji (općina Prijedor), rekao je da je 1992. dežurao na punktu kada je saznao da se u selu Praštali nalazi grupa bošnjačkih civila.
Kako je naveo, odlazi na tu lokaciju, gdje zatiče civile, kao i pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS). Pojasnio je da su na tom mjestu bili njegov otac i brat, koji je bio komandant čete, a bili su naoružani automatskim puškama.
“Tek smo poslije saznali da su civili bili naoružani. Nakon sat ih odvodimo na livadu. Putem ih sprovodimo, ja sam bio pozadi. Išli smo traktorom da se osvijetli put”, prisjetio se on, istaknuvši da je na putu bilo pucanja.
Pojasnio je da je neko iz grupe civila htio da pobjegne i onda su vojnici zapucali. U prolazu, svjedok je, kako je kazao, vidio tijelo čovjeka kojeg nije poznavao.
Prema svjedočenju, Rade Zekanović je došao žutim kombijem i civili su odvezeni. Kasnije, kako je ustvrdio, saznao je da su odvedeni u Dom u Miskoj Glavi, a nije mu poznata sudbina deset do 12 civila koji su bili u tom domu.
Nakon predočene izjave iz istrage, svjedok je potvrdio da je čuo kako su muškarci izvedeni iz Doma i ubijeni, ali da ne zna ko je to uradio.
“Ti civili su samo prenoćili u Domu. Stadion u Ljubiji ne znam da je bio logor. Nisam vidio”, naveo je i dodao da su civili predati Vojnoj policiji, koja je bila smještena kod stadiona u Ljubiji.
Slobodan Taranjac, Milodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović i Rade Zekanović su optuženi da su naredili ili prešutno bili saglasni da svi uhapšeni civili, njih 110, budu zatvoreni u nehumanim uslovima u Domu Miska Glava, gdje su mučeni, udarani i podvrgnuti torturama.
Babić, Došenović i Marinko Praštalo optuženi su za sprovođenje tih civila na fudbalski stadion “Ljubija”, gdje su zlostavljani, mučeni, maltretirani, a neki i ubijeni.
Taranjac, Glušac, Babić i Došenović su optuženi da su svojim podređenim naredili da izdvoje 15 maloljetnika i odvedu ih u logor Trnopolje, a ostalih oko 80 na lokalitet rudnika “Ljubija”, takozvane Kipe, gdje su strijeljani.
Zajedno s njima optuženi su i Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, kojima se na teret stavlja da su 27. jula iz Doma Miska Glava izveli 11 osoba i ubili ih na Hozića kamenu, te njihova tijela zakopali. Taranjac, Glušac, Babić i Došenović su optuženi da su prikrili taj zločin.
Taranjac je optužen kao predsjednik Kriznog štaba Ljubija i čelnik civilne vlasti, Glušac u svojstvu zamjenika komandanta Šestog ljubijskog bataljona 43. brigade VRS-a, Babić kao operativac, a Došenović kao pomoćnik komandanta za bezbjednost, a ostali kao pripadnici “Miskoglavske čete” te vojne i civilne policije.
Svjedok Ranko Đurić, bivši pripadnik Vojne policije iz Ljubije, rekao je da nije znao ko je donosio odluke.
“U Kriznom štabu komandant je bio Taranjac. On mi nikad nije rekao da uhapsim nekoga. Ranko Došenović je bio zamjenik komandira Vojne policije. Marinko Praštalo je kasnije došao u Vojnu policiju”, kazao je Đurić.
Prema njegovim riječima, na spratu stadiona je bila prostorija u kojoj su ljudi ispitivani i puštani. Pojasnio je da je “većinom civilna policija privodila ljude”, ali i da nije čuo za “zarobljavanja muslimana na Miskoj Glavi”.
Nakon predočavanja izjave iz istrage, svjedok je rekao da se ne sjeća da je izjavio da su civili svih nacionalnosti privođeni po naređenju Taranjca.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. juni.
