Predsjedavajući sudija Staniša Gluhajić je rekao kako je početkom maja stigao zahtjev branioca Dragana Gotovca da se razriješi dužnosti. Gluhajić je pojasnio da se optuženi složio s razrješenjem te da mu glavni branilac bude Miloš Perić, koji je bio njegov dodatni branilac.
Gluhajić je naveo da je zatim Perić tražio da bude razriješen te da je optuženom naloženo da izabere novog branioca.
“Mene je zbunilo to da ste nakon prvog zahtjeva smatrali da Perić obavlja dužnost na dobar način, da biste onda kasnije rekli da imate problem s Perićem”, kazao je Gluhajić optuženom, dodavši da je Perić jedan od najiskusnijih advokata, te da Sud BiH ne misli da je uradio bilo šta što nije u skladu s njegovom dužnošću.
Aćimović je pojasnio da je u odgovoru istakao da je saglasan da ga Perić zastupa na ročištu koje je trebalo biti polovinom maja, kako se to ročište ne bi propustilo.
“Ja više nemam povjerenja u gospodina Perića. I ranije sam ukazivao na određene probleme u vezi angažovanosti. Očekivao sam od gospodina Perića da se više angažuje u ovom predmetu”, rekao je Aćimović.
Advokat Perić se izvinio Vijeću zbog ovakve situacije i objasnio da je na prijedlog advokata Gotovca došao kao dodatni branilac da “pomogne”.
On je naglasio da se “odranije pokazalo da nešto ne štima”, te da je razgovarao s optuženim.
“Neću da iznosim detalje problema koje smo imali. On je nezadovoljan sa mnom, ja sam nezadovoljan kako on shvata da treba da radi Odbrana. Smatram da je u interesu optuženog da ima pravo na Odbranu koja će zadovoljiti njegove kriterije. Ja bih zamolio da me razriješite”, kazao je advokat Perić.
Aćimović je nakon ovoga rekao da je s liste stalnih advokata odabrao tri imena, a Vijeće mu je naložilo da iz formalnih razloga nakon ročišta zaokruži te advokate na spisku.
Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. postupao po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Na ovom ročištu Tužilaštvo je uložilo i deset materijalnih dokaza, među kojima i uvjerenje o položenom kursu za komandanta bataljona na ime optuženog iz 1994. godine.
Nastavak suđenja u ovom predmetu bit će naknadno zakazan.
