Analiza – Stanišić i Milošević: Ubistva na brani u Petkovcima

Oko 70 svjedočenja, sedam nalaza i mišljenja vještaka izvelo je Tužilaštvo BiH da dokaže da su Stanišić i Milošević, komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a i njegov zamjenik, učestvovali u zločinu na brani u Petkovcima, kada je strijeljano oko 1.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Odbrane su osporavale da su njihovi branjenici počinili genocid, a saslušale su 39 svjedoka i dva vještaka.

Zaštićeni svjedok SM-110, bivši pripadnik Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, ispričao je da je od jednog starca saznao da mu je Stanišić ponudio da ubija zarobljenike koji su dovezeni u Petkovce, selo kod Zvornika.

Zarobljeni muškarci, kako je kazao, bili su u civilnoj odjeći i prevezeni su u novu školu. Svjedok tvrdi da je vidio Stanišića i Miloševića, kojeg je opisao kao bezbjednjaka u brigadi, kako stoje kod autobusa i razgovaraju.

“Čuo sam povremene pucnje za vrijeme boravka zatvorenika. Čuo sam i da su odvođeni na branu i da su tamo poubijani”, rekao je svjedok i dodao da je dobio Stanišićevo naređenje da učestvuje u čišćenju škole u kojoj su bili zarobljenici, te je po dolasku u pomoćnom objektu vidio mrtve ljude na gomili.

Mještanke prale krv

Marko Spasojević je kazao da su ljudi iz jednog kamiona, koji su u Petkovce dovezeni iz Srebrenice, “vrištali i tražili vodu”. U manjim grupama, kako je izjavio, počeli su iskakati i bježati, ali su ih vojnici, koji nisu bili mještani, ubijali.

“Oni ubijaju odmah, ovi vojnici koji su došli u pratnji. Nikakvo upozorenje… Kratko su bježali, odmah ga dočeka i ubije”, rekao je Spasojević, dodavši da su mještanke “prale krv”.

Bivši pripadnik Brnjičke čete Šestog bataljona Ratko Josipović je kazao da mu je komandir čete javio da je u Petkovce stiglo do osam autobusa sa zarobljenicima. Tada mu je preneseno da zarobljenike u novoj školi čuvaju vojni i civilni policajci s kojima su došli.

“Preko sredstava informisanja sam čuo kao da su pobijeni tu kod brane”, rekao je Josipović.

Zoran Tomanić je kazao da je kao ispomoć poslan u Petkovce, gdje je bila komanda Šestog bataljona. On se prisjetio kako je 11. jula 1995. stigao kamion sa oko 100 zarobljenika, koji se zaustavio u blizini komande u staroj školi.

Nakon sprovođenja zarobljenika, kako je naveo, iza ovog objekta čuo je kraći rafal, ali mu nije poznato zašto se pucalo. Narednog dana je kod nove škole vidio dvije fleke od krvi i odjeću.

Svjedok, na čiji zahtjev je Sudsko vijeće zabranilo objavu imena i prezimena, rekao je da je u razgovoru sa starijim muškarcem, koji je živio u obližnjim Đulićima, saznao da su mještani Petkovaca pozivani da ubijaju Srebreničane. On je također čuo da su Srebreničani maltretirani i ubijani u novoj školi u Petkovcima, u kojoj su bili zatvoreni prije odvođenja na obližnju branu, gdje je nastavljeno ubijanje.

Bivši pripadnik inžinjerijske jedinice Žarko Savić je kazao da je jedna od lokacija koje je bagerom iskopavao bila kod brane u blizini sela Petkovci. Izvjesni Damjan Lazarević, kojeg je doživljavao kao pretpostavljenog, pokazivao je lokacije koje je trebalo iskopati.

“Došli smo ispod brane. Damjan je rekao: ‘Ovdje kopaj.’ Tamo su bili leševi, smrad…”, prisjetio se svjedok.

Ljubo Gavrić je kazao da se pričalo kako su vojni policajci Zvorničke brigade VRS-a obezbjeđivali srebreničke zarobljenike u Petkovcima.

“Čuo sam iz priča da su pobijeni. Bilo je priča da su bačeni u neku branu”, rekao je svjedok te dodao da mu je poznato da je optuženi Stanišić komandovao bataljonom sa sjedištem u Petkovcima, ali da ne zna ko je bio njegov zamjenik.

Svjedok SM-108 je izjavio da je sredinom jula 1995. na brani u blizini Petkovaca iskopavao jamu u koju su ukopani leševi.

“Obučeni su bili. Poneko je bio bos. Potrbuške su ležali. Mogao sam samo pretpostaviti da su muslimani”, prisjetio se on.

Pucnjava iz pravca škole

Tužilaštvo je pročitao iskaz iz istrage koji je Stanišić dao u svojstvu osumnjičenog i u kojem je kazao da je 14. jula 1995. bio u komandi bataljona, te da mu je zamjenik rekao kako u novu školu u Petkovcima trebaju stići zarobljenici.

“Zamjenik je izvijestio da je stigla vojska da ih obezbjeđuje”, kazao je Stanišić.

Dok je bio u komandi bataljona, kako je rekao, čuo je pucnjavu koja je dolazila iz pravca nove škole. Stanišić je kazao kako je u jutarnjim satima 15. jula otišao na položaj, na istureno komandno mjesto, gdje je bio cijeli dan.

Za ubistva Srebreničana u školi u Petkovcima i obližnjoj brani optuženi Marko Milošević je, prema izjavi koju je dao haškim istražiocima, saznao nekoliko dana kasnije.

Vještak Richard Butler je rekao da su optuženi mogli osigurati da oprema, ljudstvo i objekti na području Zvornika ne budu korišteni za ubijanje Srebreničana u julu 1995. godine.

Oprema Zvorničke brigade VRS-a, kako je zaključio Butler, imala je “određenu ulogu u počinjenju zločina”. Naveo je da se u dokumentaciji nalaze dva putna naloga Šestog bataljona od 15. jula 1995. za vozila za kretanje od škole, gdje su držani zarobljenici, do mjesta pogubljenja na brani. Dodao je da ne zna da li je na putnim nalozima potpis komandanta bataljona.

Većina svjedoka Odbrane je rekla da su čuli za ubistva na brani, ali im nije poznato ko je za njih kriv.

“Pričalo se da je neka vojska dovela neke zarobljenike u novu školu”, izjavio je Vojo Radović, bivši pripadnik Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, istaknuvši da vojnici nisu pozivani da sa borbenog položaja dođu i čuvaju zarobljenike.

Miladin Aćimović je kazao da je iz medija saznao o dešavanjima u Petkovcima. Izjavio je kako Šesti bataljon nije koristio novu školu za svoje potrebe.

Zoran Jovanović je rekao da Šesti bataljon Zvorničke brigade VRS-a na čelu sa optuženim Stanišićem nije u julu 1995. godine dobio naredbu o prihvatanju zarobljenika iz Srebrenice. Dodao je da nije čuo za “transport i likvidaciju zarobljenika”, te da nova škola u Petkovcima nije bila u nadležnosti Šestog bataljona.

Milomir Čelić je nakon pada Srebrenice, kao komandir druge čete u Šestom bataljonu, bio na položaju u blizini Petkovaca, gdje je viđao Stanišića i Miloševića.

“Komanda bataljona bila je na isturenom komandnom mjestu, na položaju”, izjavio je Čelić. On je napomenuo da nije čuo da je bilo koja četa Šestog bataljona čuvala zarobljenike, kao i da je Stanišić pružao bilo koji vid podrške u vezi sa zarobljenicima.

Pripadnik Stanišićeve jedinice Mirko Deurić je kazao kako nije čuo da su njegove kolege čuvale zarobljenike u Petkovcima, niti učestvovale u ubistvima na brani. Svjedok Nikola Stević je rekao da je u julu 1995. godine “primijetio neku nepoznatu vojsku u školi u Petkovcima”.

Svjedok Dragan Aćimović je poslije 12. jula pričao s mještanima Petkovaca, koji su mu kazali da im nisu poznati ljudi koji su doveli zarobljenike. Na pitanje da li ih je neko iz komande pozivao da čuvaju zarobljenike, svjedok je odgovorio da je čuo “da niko nikoga nije zvao”.

Optuženi Stanišić i Milošević su proveli devet mjeseci u pritvoru, a trenutno se brane sa slobode.