Analiza – Edin Sakoč: Kuća puna krvi

Tokom devet mjeseci suđenja – ispitivanjem osam svjedoka i čitanjem iskaza koje su ranije dala dva preminula svjedoka – Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da je Sakoč, kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), u julu 1992. silovao T.Č. i učestvovao u ubistvu dvije osobe srpske nacionalnosti.

Ove navode je osporavala Odbrana saslušanjem tri svjedoka i čitanjem iskaza oštećene, a i optuženi Sakoč je svjedočio u svoju korist.

Svjedok Miško Đurašković je naveo da je 9. jula 1992. oko 22 sata došao bijeli auto, iz kojeg su izašli optuženi Sakoč, koji ga je pitao: “Kakve vi četnike krijete?”, i druga osoba pod imenom Boban. Tada su T.Č. odveli na ispitivanje i rekli da će je vratiti.

Svjedok je kazao da su se oni u njegovu kuću vratili oko tri sata ujutro, kada je Boban ubio Vasiliju Ekmečić i Cviju Čučak. On je naveo da se Boban ponašao kao glavni, te da se Sakoča nije bojao jer je bio miran.

“Cviju je Boban iz automata pogodio u glavu, a kako se Vasilija podigla, i u nju je tri puta pucao automatom. Sakoč je bio u hodniku (…) Tijela starica su Sakoč i Boban iznijeli napolje. Dao sam Bobanu gorivo, posuo ga je po njima i zapalio”, opisao je svjedok.

Neđa Đurašković je rekla da su u noćnim satima došla dva čovjeka i odvela T.Č. na ispitivanje, kazavši da će je vratiti.

“Oni su došli u tri sata. Boban je jednoj starici jedan metak u glavu, drugoj tri metka. Mozak se prosuo po kući. On je bio čovjek nadrogiran, tresao se sav”, prisjetila se Đurašković.

Kasnije su, kako je rekla, Boban i Sakoč iznijeli starice ispred kuće, a Boban ih je polio benzinom i zapalio. “Bili su obojica tu. To je bila katastrofa, tresla sam se. Puna kuća krvi”, prisjetila se ona.

Skinuo masku

Nikolina Ljubić je također ispričala kako su dvije osobe 7. jula iste godine iz kuće odvele njenu tetku u nepoznatom pravcu. Kasnije, u toku noći, probudila ju je pucnjava te je vidjela komadiće mozga na podu dok su Boban i Sakoč iznosili tijela ispred kuće.

“Boban posipa benzinom i pali. Sakoč se nalazi kraj njega. Boban oko leševa trči i govori: ‘Gorite, gorite, četnikuše male’”, kazala je svjedokinja i dodala da je od komšija saznala da se jedna od tih osoba zove Edin Sakoč.

Svjedok Blago Doko se prisjetio noći kada je, pucajući u zrak, zaustavio auto u mjestu Počitelj.

“Oni su stali (…) Sakoč kaže meni: ‘Blago, ubili smo te žene.’ Skinuo je masku, i vidim, znam ga. On mene dobro zna”, prisjetio se Doko i pojasnio da nije poznavao osobu koja je bila pored Sakoča. Kada su oni otišli autom, Doko je rekao da je vidio kako gore Cvija i Vasilija.

Svjedok Doko tvrdi da mu je komšija Miško ispričao da je žene ubio čovjek koji je bio sa Sakočem.

Svjedokinja T.Č., koja je u međuvremenu preminula, u iskazu je navela da su u kuću ušla dva maskirana vojnika, vezali joj oči, te je ubacili u automobil i odvezli. Kako je kazala, jedan od vojnika je izašao u Počitelju, a ona je ostala s drugim nepoznatim vojnikom.

“Davio me je nekim konopcem, koji sam osjetila, ali nisam vidjela. Oborio me je na sjedište auta, skinuo suknju i silovao. Udarao me je čizmom u nogu, u ruci je imao neko željezo, neki ‘boks’ kojim me je udarao. Od posljedica davljenja vrat mi je bio otečen”, ispričala je T.Č.

Kako je navedeno u iskazu, ona je odvedena u zgradu “stare pošte” u Čapljini i predata Mirsadu Muminoviću, nakon čega je prebačena u logor Dretelj.

Muminović je u svojoj izjavi rekao da je u “staru poštu” u Čapljini došlo vozilo “fiat” bijele boje, a u kancelariju je ušao Edin Sakoč i doveo T.Č.

“Primijetio sam da je bila raščupana i vidio sam oko vrata brazde. Imala je šarenu haljinu koja je bila pocijepana i prljava. Rečeno mi je da je odvedem u Dretelj. Ostavio sam je na kapiji”, ispričao je Muminović u iskazu koji je pročitan jer je i on u međuvremenu preminuo.

Zaštićena svjedokinja “A” je kazala da je u prvoj polovini jula 1992. u logor Dretelj dovedena T.Č., za koju je izjavila da je bila modra i izgrebana. Dodala je da je posljednji put vidjela T.Č. u periodu kada su mediji počeli pisati o hapšenju Sakoča u Americi.

“Tada mi je rekla: ‘Dođe i moj na red.’ Ja sam je pitala: ‘Je li to tvoj?’, a ona mi je rekla da jeste, ‘on je taj što je to uradio’. Da je silovana mi smo znale, ali nismo znali ko…”, ispričala je “A”.

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Sakoč je kazao da je u ljeto 1992. Boban naredio T.Č. da krene s njima i odveli su je u Bobanov stan. Optuženi je rekao da ju je Boban ispitivao o izvještajima o naoružavanju i “nije ga mogao spriječiti jer je držao pištolj”.

Poslije toga, kako je ispričao optuženi, odveli su je Muminoviću, ali mu je Boban prislonio pištolj i tražio da se vrate kod Đuraškovića. Optuženi tvrdi da nije silovao T.Č.

Pogrdne pjesme

Kad su se vratili, kazao je optuženi, Boban je pucao u dvije starice, a on je uveo Đuraškovićevu kćerku u sobu da se malo smiri.

“Nakon toga dolazi Boban i istjeruje nas vani. Izlazimo do kapije. Ne znam gdje su ostali bili dok smo mi bili u sobi. Tada nisam znao šta je bilo s tijelima i ko ih je izveo. Boban je otišao po gorivo i zapalio žene. Počeo je urlati, pjevati ustaške pjesme”, prisjetio se on i dodao da je morao Bobana odvesti jer se bojao za svoj i život svoje porodice.

Sakočeva sestra Edina Rakić je rekla da je T.Č. upoznala preko prijateljice i komšinice Milene. Kazala je da su je 1992. Milena i T.Č. pozvale da ide u selo Prebilovci (općina Čapljina) na obuku u pucanju.

“Ja sam to odbila i nisam otišla. Mislim da su me zvale jer je moj muž Srbin, pa su mislile da ću i ja s njima”, objasnila je Rakić i dodala da je na mjestu gdje se dijelilo oružje vidjela T.Č.

Zlatan Rakić, zet optuženog, i svjedok Jasminko Boškailo su posvjedočili da je T.Č. često dolazila kod porodice Piljević. Boškailo je rekao da je ispred kuće Piljevića u tri navrata vidio kako se dijeli oružje srpskom stanovništvu.

“T.Č. sam u tom periodu viđao, ali nisam je vidio kad se dijelilo oružje. Tamo bi se s vremena na vrijeme čule neke pogrdne pjesme”, izjavio je Boškailo.

Kao materijalne dokaze Odbrana je uložila izjave iz istrage oštećene u kojima je ona govorila o događaju što se desio u julu 1992., kada su je dva nepoznata maskirana čovjeka odvela u Dretelj.

Odbrana je pojasnila da ulaže ove izjave jer T.Č. u njima nije spominjala silovanje.

Suđenje je počeo 23. juna prošle godine, a optuženi se branio sa slobode.