Aćimović: Bez saznanja o telegramu za egzekuciju

Milisav Cvjetinović je kazao da je bio vezista u “bataljonu Sreće Aćimovića”. Centar veze, kako je rekao, nalazi se u blizini komande, koja je bila u selu Malešići.

Tužilaštvo BiH je optužilo Srećka Aćimovića da je kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS-a) u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

Cvjetinović je kazao da je postojalo više vezista u odjeljenju, te objasnio kako se odvijala komunikacija između komande bataljona i čete ili brigade. Dodao je da je komunikacija vršena putem “običnog poljskog vojnog telefona”.

“Mi zovemo centralu brigade i onda ona dalje koga traže…”, rekao je svjedok, dodavši da ne zna da li je postojala mogućnost direktne veze, odnosno da se zaobiđe centar veze.

Prema njegovom iskazu, u centru veze postojao i radiouređaj RUP12, koji je korišten ako je teren neke linije napadnut. Naveo je da mu nije poznato da li je taj radio bio i u komandi bataljona.

Cvjetinović je objasnio i način na koji se odvijalo slanje i prijem telegrama.

“Ako se šalje iz brigade, njihov vezista nama izdiktira, mi napišemo i jedan od nas odnese telegram komandi”, rekao je svjedok, dodavši da se svaka riječ doslovno morala zapisati.

Telegram se, prema njegovim riječima, lično odnosio u komadu i predavao “ko tamo bude”.

Istakao je da lično nije primio šifrovan telegram, niti imao znanje o šifrovanju ili dešifrovanju telegrama.

Cvjetinović je rekao da je kasnije, kada je “imao slobodno vrijeme”, čuo da se u školi u Roćeviću nalaze zarobljenici.

Na pitanje da li je na bilo koji način saznao da je Drugi bataljon dobio telegram kojim se tražilo da vojnici sudjeluju u egzekuciji tih zarobljenika, svjedok je odgovorio da nije čuo ni primio takav telegram.

On je istakao i da mu optuženi nije spomenuo takav telegram, kao i da nije upoznat sa glasinama da je na optuženog vršen pritisak da da vojnike koji će vršiti egzekuciju.

“Nisam čuo od vozača, ni od bilo koga. Apsolutno nisam čuo za taj slučaj”, odgovorio je svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Cvjetinović je kazao da je 13. jula 1995. vanredno pozvan u centar veze, a dan kasnije je otišao kući, gdje je ostao “dva do tri dana sigurno”.

Cvjetinović je naveo i da nije primio telegram “stroge vojne povjerljivosti” za čiji sadržaj vezisti nisu smjeli znati. On je potvrdio da je postojalo istureno komandno mjesto na kojem su vezisti dežurali.

Svjedok je naglasio da u razgovoru s vojnicima na liniji nije čuo da je neko od njih pozvan u vezi sa zarobljenicima.

Suđenje će se nastaviti 1. februara.