Analiza – Brnjić: Silovanja u Posavskoj Mahali
Brnjić je optužen da je, kao pripadnik 102. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), između 4. i 5. juna 1992. u kuću u neposrednoj blizini autobuske stanice u Posavskoj Mahali (općina Odžak) prisilno doveo ženu srpske nacionalnosti i silovao je.
Da bi dokazalo navode optužnice, Tužilaštvo BiH je saslušalo tri svjedoka i pročitalo iskaz preminule svjedokinje.
Odbrana smatra da njihov branjenik treba da bude oslobođen, a da bi potkrijepili tu tvrdnju, saslušali su pet svjedoka, pročitali jedan iskaz, a i Brnjić je svjedočio u svoju korist.
Dušanka Stojanović je ispričala kako je u noći s 4. na 5. juni 1992., na vrata kuće u kojoj je tada boravila, došlo pet muškaraca u uniformama, koji su im rekli da izađu.
Među njima je prepoznala Marijana Brnjića. Prema njenom iskazu, on je izabrao nju i još dvije žene te im naredio da uđu u auto, i potom su ih odvezli u kuću u blizini autobuske stanice u Posavskoj Mahali. Kako je posvjedočila, po dolasku u kuću Brnjić ju je uveo u sobu.
“Naredio mi je da se skidam. Počela sam, a onda je nasrnuo na mene i počeo me silovati. Molila sam ga da me ne dira”, izjavila je Stojanović.
Razlike u iskazima
Odbrana optuženog smatra da se svjedokinja Stojanović pojavila nakon što je Brnjić oslobođen optužbe da je silovao neke žene srpske nacionalnosti.
“Zbog čega se ranije nije pojavila? Već je postojao predmet u kojem se govorilo o ovom događaju”, kazao je Rifat Konjić, branitelj optuženog, iznoseći završnu riječ.
U Sudu BiH, u drugom predmetu, Brnjić je osuđen na šest godina zatvora za silovanje jedne ženske osobe u Odžaku.
S druge strane, Tužilaštvo BiH iskaz Dušanke Stojanović smatra vjerodostojnim te je istaklo da su ga potkrijepili iskazi svjedokinje Milice Đekić i preminule Ljubice Lešić, koje su također rekle da je optuženi osoba što ih je u noći između 4. i 5. juna 1992. godine, zajedno sa oštećenom i još jednom ženom, prisilila na seksualni čin.
Svjedokinja Milica Đekić je ispričala da ih je optuženi dovezao u kuću pored autobuske stanice, te nju predao jednom vojniku, a Dušanku Stojanović je on odveo.
Branitelj Konjić je tokom unakrsnog ispitivanja svjedokinje predočio nekoliko ranijih izjava svjedokinje Đekić, u kojima nije navodila da je Dušanku Stojanović silovao Brnjić. Svjedokinja je tada kazala da je nikada niko nije ni pitao.
Svjedokinja Lešić je u svom iskazu navela da ju je jedan vojnik prvo silovao u šumi, a onda je odvezao do kuće, gdje su je vojnici nastavili udarati i tući.
“Marijan Brnjić me je udarao šakama po glavi. Opirala sam se. On mi je rekao da me neće silovati kako su drugi, on će me silovati na drugi način. Od toga sam pala u nesvijest. (…) Brnjića sam dobro poznavala”, navela je svjedokinja u izjavi 2014. godine.
Odbrana je naglasila da se sjedokinjama Lešić i Đekić nije poklonilo povjerenje u drugom postupku protiv Brnjića, pa ne može ni u ovom slučaju.
Tužilaštvo smatra da su razlike u iskazima svjedokinja jako male, napomenuvši da Brnjiću nikada nije suđeno za silovanje Dušanke Stojanović i da stoga nije bitno što je oslobođen u drugom predmetu.
Optuženi nije bio prisutan
Supruga optuženog Marijana Brnjića je izjavila da se on nalazio u Njemačkoj u periodu kada je počinjen zločin za koji ga Tužilaštvo BiH tereti.
Njen iskaz Tužilaštvo smatra posebno nevjerodostojnim jer je “više puta mijenjala vremenske periode u kojima je optuženi navodno boravio u Njemačkoj”.
Ivo Brnjić, brat optuženog Marijana Brnjića, ispričao je kako je svoga brata lično odvezao za Njemačku, gdje se s njim susretao u periodu navedenom u optužnici.
Tužilaštvo je napomenulo da se ovaj svjedok ne sjeća ključnih pojedinosti iz svog života, naprimjer kada se on odselio u Njemačku – “ali se sjeća naslova u novinama u periodu susreta s Brnjićem”.
Državno tužilaštvo je istaklo da se optuženi prilikom svog svjedočenja uspio prisjetiti samo preminulih osoba s kojima se susreo za vrijeme boravka u Njemačkoj, što bi značilo da “niti jedna živa osoba osim članova njegove najuže obitelji ne može potvrditi njegov boravak u toj zemlji”.
Suđenje Marijanu Brnjiću trajalo je 11 mjeseci.