Milan Gajić, koji je svjedočio u pratnji savjetnika, kazao je da je 14. jula 1992. godine išao prema Teočaku i selu Lokanj, i da je u šumi je sreo srpsku vojsku i zarobljene Bošnjake.
Na upit da li je među srpskom vojskom prepoznao nekoga od mještana Lokanja, svjedok je kazao da je “naroda bila odsvud”, i da ne bi pričao o tome. Na kraju je rekao da se ne sjeća.
Gajić je posvjedočio da nije vidio žene i djecu, ali da je čuo da su žene i djeca razdvojeni i odvedeni u selo. Dodao je i da nije čuo da je neko izdavao naredbe, niti je vidio da je neko tu pucao.
Na pitanje da li mu je poznato šta je bilo sa zarobljenim muškaricma u šumi, svjedok je odgovorio: “Čuo sam da su poubijani”.
Tužilaštvo je pročitalo dio izjave iz 2010. prema kojoj je svjedok kazao da je na putu zatekao, između ostalog i Gojka Stevanovića, Vukašina Draškovića, Miću Manojlovića, Milu Vujevića i Raju Lazarevića, što je svjedok negirao. Istakao je da je ova izjava iznuđena, te da ju je dao pod pritiskom.
Svjedok je negirao da je izjavio da ima saznanja da su muslimani vođeni “do jame gdje su ih ubijali”, kao i da je “Vukašin Drašković neke od zarobljenih muslimana klao i nožem”.
“Sve je to pisano kako je njima pasalo. Moja izjava je silom izvađena”, rekao je svjedok, te pojasnio da su osobe koje su uzimale tu izjavu napisale ta imena. Dodao je da je 2014. potvrdio ono iz prošle izjave jer je znao da će biti pozvan na sud da to razjasni, te da je tražio advokata prilikom davanja obje izjave.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je kazao da ne poznaje optuženog Maksimovića, te da se par dana nakon događaja po selu pričalo da je došla policija iz Ugljevika.
Za optuženog Perića, svjedok je kazao da ga nije vidio na te dvije lokacije, niti je čuo da izdaje bilo kakvu naredbu.
Za Manojlovića, svjedok je kazao da nije učestvovao u ubijanju zarobljenih muslimana u Lokanju, a da Stevanovića nije vidio taj dan.
Drugi svjedok, Panto Pajić, nekadašni pripadnik Interventne jedinice pri policijskoj stanici Ugljevik, je kazao da je prespavao u Lokanju, kada su mještani ujutro zajaukali da je selo napadnuto.
Dodao je da je s grupom ljudi krenuo uz brdo, te vidio stariju ranjenu osobu. Naveo je i da je naišao na Gorana Maksimovića koji nije mogao “da ide”, jer ga je bolilo srce ili noga.
Kazao je da nije vidio nikakve mrtve ljude ili muslimane na tom području, ali da ima saznanja da su bili muslimanski zarobljenici i da je izvjesni Ivan Stevanović išao da ih spasi, radi čega je imao probleme.
Suđenje će se nastaviti 26. decembra.
