Svjedok Vujo Lazarević je kazao da je 1995. godine radio kao moralista pri Drugom bataljonu Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), čiji je komandant bio Srećko Aćimović.
Lazarević je objasnio da je Roćević udaljen od komande bataljona u Malešićima 14 kilometara. Kazao je da je čuo od vojnika da su u Roćeviću bili zatvoreni civili.
“Čuo sam na liniji da su tu bili zatvorenici. Poslije nekoliko dana sam saznao da su strijeljani”, rekao je svjedok.
Lazarević je rekao da tih dana nije razgovarao sa komandantom bataljona, niti da je ikada čuo za telegram koji je stigao iz komande brigade u vezi sa zatvorenicima u Roćeviću.
Na pitanje tužitelja Ibre Bulića, svjedok je rekao da pripadnici Drugog bataljona Zvorničke brigade nisu bili uključeni u strijeljanje tih osoba, a da ne zna da li su bili pozivani na izvršenje te radnje.
Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok Lazarević je rekao da su vojnici na liniji bili zabrinuti zbog dešavanja u Roćeviću i da je od njih čuo da je zabrinut i komandir.
“Komandir je bio jako ljut zbog toga, znam da se to pričalo po liniji”, rekao je Lazarević.
Na pitanje Sudskog vijeća zašto on, kao pomoćnik komandira za moral, nije kontaktirao optuženog Aćimovića nakon što je čuo da je uznemiren, svjedok je rekao da on nije bio dužan da komunicira sa komandirom.
Također, na insistiranje Sudskog vijeća zašto su uopće bili uzbuđeni i vojnici i komandir za dešavanja u Roćeviću ako to mjesto nije u njihovoj nadležnosti, svjedok je rekao da na to ne može odgovoriti, ali da je svima smetalo što su ti ljudi dovedeni u njihova sela.
Suđenje se nastavlja 2. novembra.
