Svjedok Risto Milošević je ispričao da je u julu 1995. godine vršio dužnost zamjenika komandanta Druge čete u Zvorničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), a komandant Drugog bataljona u tom periodu bio je Srećko Aćimović.
Milošević se prisjetio kako ga je nazvao vezista i javio mu da ga Aćimović poziva hitno na sastanak, jer je odbio naredbu iz komande brigade da pošalje ljude koji su trebali izvršiti likvidaciju Srebreničana zatvorenih u zvorničkom selu Roćević.
“Na sastanku su nam rekli da je poslano više telegrama i da je u zadnjem bio ultimatum da se ispoštuje naredba ili će poslati vojnu policiju da uhapse Aćimovića”, izjavio je svjedok.
Zaključak sastanka, kako je naveo Milošević, bio je da se Aćimović mora zaštititi.
Tužitelj Ibro Bulić je predočio zapisnik o saslušanju pred Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2014. godine gdje svjedok govori “da ga je jednu večer nazvao Aćimović i kazao mu da je stigao telegram iz brigade u kojem zahtijevaju ljude koji će izvršiti likvidaciju zatvorenika, te da je on to odbio”. Svjedok je potvrdio da je to istina.
Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Svjedok je također rekao da je Aćimović nakon sastanka proveo oko sedam dana na liniji, skrivajući se od vojne policije.
Milošević je kazao da mu je Aćimović ispričao da je jednom prilikom išao u školu u Roćeviću, gdje su bili zatvoreni civili iz Srebrenice, te da su ga tamo htjeli ubiti vojnici koji su čuvali te zatvorenike.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je rekao da “normalan čovjek ne bi prihvatio takvu naredbu” i da je “isto učinio i optuženi Aćimović”.
Suđenje se nastavlja 19. oktobra.
