Đulejman Bačić, koji je svjedočio putem videolinka iz Australije, prisjetio se kako su ga ujutro 23. jula 1992. godine probudile “komšije, vojska” iz Rasavaca i Ništavaca (općina Prijedor), te da se pred njegovom kućom na Gradini nalazilo četiri-pet uniformisanih i naoružanih vojnika.
“Kažu: ‘Dobro jutro. Danas je čišćenje, svi morate do Šabanove mesnice. Djeca i žene će ostati tu’”, rekao je Bačić.
Skupilo se sedam muškaraca, među kojima su, prema svjedoku, bila i njegova dva brata i drugi srodnici, te su krenuli. Pred trgovinom Šefika Džananovića su, kako je naveo, vidjeli pet ubijenih osoba kako leže na stubištu. Napomenuo je da je prepoznao te osobe i da su bile u civilnoj odjeći.
Bačić je ispričao da je, dok su bili kod Šabanove mesnice, naišao plavi policijski transporter, s dva vojnika i puškomitraljezom, te dodao i da je vršen pretres.
“Neke su odvodili tamo u kukuruz i ubijali. (…) Vidio sam da su dvojicu-trojicu odveli tamo. (…) Stajao sam tu i gledao gdje ih odvode, a poslije su nađeni u Tomašici”, izjavio je svjedok.
Kako je napomenuo, upućeni su prema mostu, gdje su postrojeni s rukama na potiljku. Tu je bio i autobus.
“Tad je moj brat Refik bio tu. Odatle je odveden dolje prema Sani. Tu je ubijen i našli su ga u Tomašici”, kazao je Bačić, preciziravši da nije vidio ubistvo, ali da brata nije bilo kada je ušao u autobus.
Bačić je ispričao da je autobus išao u pravcu Prijedora i da se na jednoj lokaciji zaustavio. Svjedok “misli” da je Željko Grbić izveo njegovog strica i njegovog sina, dok je autobus nastavio dalje. U unakrsnom ispitivanju je naglasio da nije stopostotno siguran da je bio Grbić, te da su stric i sin i danas živi.
Za sudbinu supruge, dvoje maloljetne djece te drugih članova porodice i stanovnika Gradine, kako je naveo, saznao je u logoru Trnopolje.
“Svi su došli sem mog zaseoka. (…) Pitao sam sve, niko mi ništa nije rekao dok sestra nije došla. Sestra je rekla da je su svi pobijeni gore”, posvjedočio je Bačić kroz suze.
On je kazao da su u Gradini bile 32 osobe, među kojima i njegova supruga i sinovi. Istakao je da njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.
Bačić je rekao da ima saznanja od Zijada Bačića da je navratio Željko Grbić i njegova grupa i da su izveli žene i djecu, koji su potom ubijeni. Odbrana šestooptuženog Grbića je istakla da svjedok u izjavi iz 2014. godine nijednom ne spominje optuženog.
Sudsko vijeće je upitalo svjedoka da li mu je “te prilike” Zijad Bačić kazao ili nije da je bio Željko Grbić, na šta je svjedok odgovorio: “Nije.”
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Suđenje će se nastaviti 14. oktobra.
- Grad: Prijedor
- Grad: Zecovi
- Lice: Antonić Zdravko
- Lice: Četić Ljubiša
- Lice: Četić Radovan
- Lice: Gnjatović Rajko
- Lice: Grbić Željko
- Lice: Grujčić Boško
- Lice: Grujčić Rade
- Lice: Grujčić Uroš
- Lice: Milunić Dušan
- Lice: Milunić Zoran
- Lice: Stojnić Radomir
- Lice: Stojnić Zoran
- Lice: Zorić Duško
- Lice: Zorić Ilija
- Predmet: Milunić i drugi
- Sud Bosne i Hercegovine
