Ćurić je rekao da nikad nije dobio pismeno rješenje da je postavljen za zapovjednika logora.
Optuženi Ćurić je 4. jula 1993. godine s Ibricom Omanovićem dobio poziv iz “bjelopoljske komande” da se civili hrvatske nacionalnosti sa linija odbrane moraju skloniti.
On je, kako je rekao, civile odveo u mjesto Meke i smjestio ih je u kuće braće Omerika, te je s njima proveo jednu noć.
“Rečeno mi je da čuvam te ljude, jer sam iz Bijelog Polja. Zijo Lerić mi je rekao da će me staviti za komandanta logora. Onda smo prešli u školu i onda su jednu večer došli Habib i Ibrahim Demirović Hećim da se jedna grupa odvede u Četvrtu osnovnu školu u Mostar. Demirović je bio u komandi, šta je radio, ne znam”, izjavio je on.
Ćurić je dodao da se njima nije mogao suprotstavljati i pitati ih čija je to naredba. On je kazao da su njegove dužnosti u Osnovnoj školi u Potocima bile čuvanje, obezbjeđenje smještaja i hrane, te da civile niko ne dira.
„Ne znam ko je donio odluku da civili pređu u školu. Ja sad tada bio odsutan, kada su prešli u školu. Ibrica, ja i Eso Tipura smo u početku bili čuvari. Nakon 25 dana, iz komande su poslali civile koji nisu mogli na liniju da čuvaju. Pismeno rješenje iz komande da sam postavljen za zapovjednika logora nikad nisam dobio “, pojasnio je on.
Opisivajući smještaj i uslove u školi, Ćurić je rekao da taj prostor nije bio adekvatan i primjeren, ali se nastojalo pomoći. On tvrdi da je vode bilo dovoljno i da su civili imali medicinsku pomoć, jer je Samir Kreso davao lijekove koliko je mogao i znao.
Ćurić je također rekao da je Hećim krajem jula 1993. godine došao u školu sa vojnom policijom, izabrao oko dvadeset radno sposobnih muškaraca i odveo ih u Skenderove kuće, te se tada formirao radni vod.
Tek nakon dolaska vojne policije po civile koji će kopati tranšeje, Ćurić je rekao “da ni jedan civil neće izaći iz škole bez pismene naredbe”.
“Ja ih nikad nisam izveo sam na radove. Imam meterijalne dokaze, potpisane naredbe. Jedino sam se tako mogao zaštititi“, izjavio je on.
Zajedno sa Ćurićem, Ibrahimom Demirovićem, Mehmedom Kaminićem, Samirom Kresom i Hebibom Čopeljom se sudi za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade Armije BiH (ABiH) i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović je bio komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelj i Kaminić su bili pripadnici ABiH. Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, Ćurić je rekao da su iz komande i vojne policije mogli doći i odvesti civile bez njegovog znanja.
“Demirović je dolazio u školu sigurno šest do sedam puta. Ne znam u kojem svojstvu je dolazio, iz kojeg razloga. Dolazio je po naredbi, a dolazio je i u svojoj režiji”, dodao je on.
Suđenje će se nastaviti 7. septembra.
