Svjedok Dragan Stevanović je ispričao da je u julu 1995. godine bio na funkciji komandira veze pri Drugom pješadijskom bataljonu u sklopu Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS). Prisjetio se da je tog mjeseca u komandu stigao šifrirani telegram, koji je prenio u komandu bataljona.
“Pozvao me Mitar Lazarević u komandu bataljona da dešifrujem telegram koji sam im proslijedio. Odmah su probudili Srećka Aćimovića, koji je ubrzo došao i rekao da nema potrebe da budem tu, da će oni dešifrovati telegram”, kazao je svjedok.
Iste noći, za nekih 40 minuta, tvrdi svjedok, stigao je još jedan telegram oslovljen na komandu bataljona, za koji se ne sjeća da li je bio šifriran ili ne.
Nakon što je i drugi telegram prenio u komandu bataljona, kontaktirao ga je optuženi Srećko Aćimović i tražio da ga spoji s komandirima četa.
Na pitanje Sudskog vijeća, svjedok je pojasnio da je optuženi Aćimović s komandirima četa razgovarao lično, a ne preko veziste.
Svjedok je također rekao da se ne sjeća telegrama u kojem je bio zahtjev da se obezbijede vojnici koji će vršiti strijeljanje Srebreničana, istaknuvši da je za njega saznao tek kasnije.
“Nije se pričalo sa operativcima o telegramima koji pristižu, niti smo razgovarali o tome, niti su mi oni podnosili izvještaje”, izjavio je svjedok.
Tužilac Ibro Bulić je svjedoku predočio izjavu od 14. septembra 2015. godine iz Tužilaštva BiH, gdje je naveo da je “telegram stigao vjerovatno za Petrovdan, 12. jula, ili možda ranije”. Svjedok je prokomentirao da je Tužilaštvo BiH za vrijeme ispitivanja insistiralo na datumima i povezivanju s praznicima, a ne on.
Tužilaštvo BiH je ovu izjavu priložilo kao materijalni dokaz, na što je Odbrana imala prigovor zakonitosti. Prema Odbrani, na ovom ročištu se moglo čuti da je Tužilaštvo BiH insistiralo na datumima koje svjedok nije povezivao s praznicima.
Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
U optužnici se navodi da je Aćimović u periodu od 14. do 16. jula 1995. godine svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio da zatvore i ubiju vojno sposobne muškarce bošnjačke nacionalnosti iz srebreničke enklave.
Suđenje se nastavlja 7. septembra.
