Radio Sana – od progona do pomirenja
Urednik sadašnjeg Radija Sana Zlatan Čekić prisjeća se da su jedinice Srpske Demokratske Stranke (SDS) i paravojne snage 19. aprila 1992. godine upale u prostorije radija i preuzele vlast, nakon čega su otpušteni svi novinari bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
“Nakon toga počinje zaista mračan period u historiji Sanskog Mosta jer je sa talasa radija emitovana najcrnja propaganda. Ljudi su dezavuisani, deziformisani, radio je u to vrijeme širio nevjerovatne laži. Ta politika je rezultirala protjerivanjem gotovo cjelokupnog nesrpskog stanovništva… Oslobođenjem Sanskog Mosta, 10. oktobra 1995, bilo je svega oko 500 građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti od preko 35.000 koliko ih je živjelo ranije”, kaže Čekić.
Predsjednik općinskog udruženja logoraša Sanski Most Nihad Ključanin kazao je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da je Radio Sanski Most 1992. godine odigrao veoma ružnu, propagandističku ulogu. Istaknuo je da su osobe koje su tad radile na radiju bile “megafon politike progona”.
“Ljudi iz Stranke demokratske akcije (SDA) Redžo Kurbegović i Faik Bišćević odvođeni su u radio stanicu gdje im je dat tekst koji moraju čitati, a prije toga su premlaćeni. Odvedeni su iz pritvorske jedinice da pozovu muslimane da budu lojalni srpskoj vlasti”, prisjetio se Ključanin.
Ključanin kaže da je problem što danas nedostaje suočavanje sa zločinima iz prošlosti. „Imao sam priliku da budem svjedok na suđenju Mirku Vrućiniću, gdje on sasvim normalno kaže: ‘Morali smo zatvoriti ljude u zatvore, logore, kad vojska očisti teren'”, kaže Ključanin.
Pred Sudom BiH u toku je suđenju Vrućiniću, bivšem članu Kriznog štaba u Sanskom Mostu, optuženom da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja i nestanci. Tokom suđenja, svjedoci su govorili da je 1992. godine preko radija naređivano nesrpskim stanovnicima da iznesu bijele zastave i da predaju oružje.
Urednik Zlatan Čekić prisjeća se da je Radio Sana formiran umjesto Radija Sanskog Mosta u oktobru 1995. godine neposredno nakon odlaska srpske vlasti.
“Započeo je rad u novim prostorijama, budući da su srpske snage prilikom povlačenja iz Sanskog Mosta u zrak digle zgradu u kojoj se nalazila radio stanica i veliki dio dokumetacije. Arhiva je vjerovatno svjesno uništena kako se ne bi došlo do snimaka”, kaže Čekić.
Radio Sana, preka riječima Čekića, u poslijeratnom periodu je u funkciji podržavanja povratka, suživota i širenja nove ideologije koja se zasniva na pomirenju i toleranciji zbog čega je ova radio stanica dobila više priznanja od OSCE-a i drugih međunarodnih institucija u BiH.
On dodaje da sadašnji novinari Radija Sana osuđuju “najcrnji period u historiji novinarstva ne samo u Sanskom Mostu nego i u BiH”, te dodaje da bi odgovorni trebali biti procesuirani.
Haški tribunal i Sud BiH do sada nisu osudili nijednog novinara zbog ratne propagande.
