Josipović i drugi: Sastanci s Mladićem
Svjedok Ljubiša Simić je obnašao funkciju predsjednika Skupštine opštine Bratunac od 1992. godine do prvih izbora nakon završetka rata. Kazao je da je nakon povratka sa službenog puta obaviješten je da je Srebrenica pala i da ga je Mladić pozvao na sastanak.
“Nisam vidio mnogo poznatih lica osim Mladića. Rekao je da je Srebrenica pala i pitao: ‘Šta ćemo sada’?”, prisjetio se Simić sastanka u komandi Bratunačke brigade održanom u ranim jutarnjim satima 11. jula 1995. godine.
On je dodao da su kratko razgovarali o odgovornostima policije u Srebrenici i sigurnosti stanovništva. Nakon toga Mladić je njega i ostale pozvao u hotel “Fontana”, na sastanak koji se trebao održati za nekoliko sati.
Prema riječima Simića, sastanku u “Fontani” prisustvovali su predstavnici civila iz Srebrenice, UNPROFOR-a i još nekoliko lica među kojima i Vasić, čijeg se imena nije mogao sjetiti.
Glavnu riječ na sastanku držao je Mladić, nakon čega se uključila predstavnica civila iz Srebrenice koja je saopćila da stanovništvo želi da napusti to mjesto i da će, ukoliko im se to ne omogući, to učiniti sami.
“Mladić je na to rekao da ko god želi da izađe iz Srebrenice ima na to pravo i da će on svima garantirati sigurnost”, rekao je svjedok.
Simić je pojasnio da je povodom toga Mladić predložio da se osnuje štab sa sjedištem u “Fontani”, gdje bi se moglo sastajati sa predstavnicima stanovništva i dogovarati o dodatnim aktivnostima. Simića je rasporedio da bude u sklopu tog štaba.
Mladić je također naglasio, kako tvrdi svjedok, da se među stanovništvom koji želi napustiti lokalitet Srebrenice nalaze i osobe koje se terete za ratni zločin, te da će prilikom legitimisanja, one biti uhapšene.
Isti dan krenuli su konvoji sa stanovništvom iz Srebrenice. Ubrzo, Simić je otišao u Potočare gdje je vidio mnogo civila na otvorenom koji su čekali u redu za autobuse. Među njima je najviše bilo starijih lica, žena i djece.
Simić je također ispričao da je nakon otprilike dva mjeseca od tog događaja zatražio izvještaj od vojske zbog raznih informacija koje su pristizale da je bilo lošeg postupanja prema civilima. Izvještaj nikada nisu dobili.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je rekao da je povjerovao svaku riječ koju je Mladić rekao na sastanku, jer je “ranije čuo da je principijelan i da drži obećanja”.
Na pitanje branitelja Dragomira Vasića, Aleksandra Lazarevića da li je Vasić za kojeg je naveo da je bio na sastanku u “Fontani” išta govorio, Simić je rekao da nije.
Za genocid u Srebrenici, koji je obuhvatao prisilno premještanje stanovništva, zarobljavanje i pogubljenje muškaraca, sudi se Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću.
Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno u optužnici, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.
Mladiću se pred Tribunalom u Hagu sudi za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH.
