Izveden iz rova i ubijen

Slavko Jovičić je 26. maja 1992. godine zarobljen i odveden u logor “Silos“ (općina Hadžići), nakon čega je u decembru naredne godine prebačen u logor “Krupa“, koji je tri kilometra udaljen od Pazarića.

Prema njegovim riječima, logoraši srpske nacionalnosti iz logora “Krupa“ su svjesno žrtvovani za najteže fizičke radove na prvim borbenim linijama.

Svjedok je 22. aprila 1993. sa svojom grupom zarobljenika radio u Donjem Kotorcu (općina Ilidža), kada je čuo galamu vojske koja ih je počela tući. Kasnije je saznao da su neki zatvorenici pobjegli sa radova i čuo je kako neko govori da su “četnici pobjegli i ove sve treba pobiti“.

Nakon strašnog prebijanja, kako je rekao, odvedeni su pred Policijsku stanicu Butmir, gdje su fizički maltretirani. Zatim su kamionom prebačeni u Hrasnicu.

“Jednog sam vidio na kamionu, zgrčen, vidio sam da nije davao znakove života. To je bio Slavoljub Kapetina, tu vidim još dvojicu, leže potrbuške. Naredili su nam da i mi legnemo. Dvojica su, čini mi se, bili policajci ili vojnici, neko me je strašno udario kundakom u plećku. Vozimo se prema Hrasnici i osjetim nešto mi mokro po glavi. Podignem glavu, i vidim jedan od te dvojice po meni mokri“, prisjetio se Jovičić

Dodao je da je čuo da se ta dvojica čuvara sa kamiona oslovljavaju imenima Fudo i Feđa. Također je kazao da je čuo da su druga dva ubijena čovjeka Milan Krstić i Ranko Varagić.

“Dvojica su ubijena u rovu zbog odmazde, jer su pobjegli. Krstića su izveli iz rova, bio je pogođen u glavu sa male udaljenosti, a druga dvojica su izrešetana po cijelom tijelu“, rekao je on.

Mustafu Divjana, Ferida Delića i Aliju Gazibaru optužnica tereti za mučenje, nečovječno postupanje te nanošenje velikih patnji. Divjanu i Deliću na teret su stavljena i ubistva.

Divjan je optužen za ubistva zatvorenika srpske nacionalnosti koji su iz logora “Silos“ i “Krupa“ (općina Hadžići) dovedeni na prisilne radove kod Poljoprivrednog instituta “Butmir“ (općina Ilidža).

Prema optužnici, Divjan je ove zločine počinio u svojstvu pripadnika Četvrte motorizovane brigade Armije BiH (ABiH), a Delić i Gazibara kao vojni policajci ove brigade.

Divna Krstić je 10. maja 1992. godine posljednji put vidjela pokojnog muža Milana Krstića, kada je sa djecom otišla u izbjeglištvo. Po povratku u Hadžiće, od Crvenog krsta je dobijala informacije da je zarobljen u Hrasnici, te da je vođen na kopanje rovova i tranšeja.

“Prva saznanja o mužu dobijam krajem aprila 1993. godine. 22. aprila je ubijen (…) Brat mi je rekao da je taj čovjek bio crn, krupnih očiju, tamnog tena i zvao se Feđa. Feđa je navodno stražario, izveo muža iz tranšeja, odveo u jednu prostoriju i samo se čula pucnjava“, ispričala je ona

Svjedokinjin brat je također bio zarobljen sa njenim suprugom. Kako je kazala, njen brat je preživio teške torture, te da ga nije mogla prepoznati nakon razmjene.

Suđenje će se nastaviti 13. jula.