U Čeljevu komandovala civilna policija

Svjedok Miro Moro je sredinom jula 1993. godine preraspoređen iz Stoca u jedinicu Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (VP HVO) u Čapljinu. Nekoliko dana po dolasku, oko četiri sata ujutro, njemu i nekolicini policajaca dežurni je naredio da krenu ka stanici policije u Čapljini gdje će, kako je kazao svjedok, asistrirati civilnim policajcima.

Svjedok nije mogao da se sjeti ko ih je probudio i naredio odlazak u stanicu. U iskazu datom tokom istrage, kazao je da ih je poslao Krešo Raič.

U kombiju kojim su išli ka stanici rečeno im je da će im civilna policija dati upute gdje da idu i šta da rade. “Kada smo stigli pred stanicu, vozač je izašao, vratio se i rekao da mu je Pero kazao da idemo za njima. Nije nam rečeno šta nam je zadatak, krenuli smo za njihovim autima. Kada smo stigli u Čeljevo, vozač nam je kazao da se rasporedimo na svakih petnaestak metara“, kazao je Moro, dodavši da nije znao ko je “Pero“.

Tužiteljstvo je opet pokazalo iskaz u kojem je tokom istrage svjedok kazao kako ih je “Petar Krndelj dočekao pred stanicom te im dao zadatak i kazao da krenu za njim“. Svjedok je ovo u nekoliko navrata pokušao demantirati, pa se u jednom trenutku njegovo ispitivanje pretvorilo u žučnu raspravu između svjedoka, tužitelja i Sudskog vijeća.

Po tvrdnji svjedoka, akciju u Čeljevu vodila je civilna policija. Svjedok je kazao kako je nekoliko puta čuo da neko megafonom poziva opkoljene da se predaju. Pucnjeve nije čuo, ali je vidio dvojicu ili trojicu civila kako nakon poziva prelaze rijeku. Nakon hapšenja je napustio Čeljevo, a civili su ostali sa civilnom i brigadnom VP.

“Kasnije se po gradu pričalo da su to bila braća Veledari i da su stradali“, rekao je svjedok. Na pitanje Obrane Petra Krndelja, je li svjedok tokom akcije znao ko je on i da li mu je bilo poznato da postoji Pero Krndelj, komandir u brigadi Knez Domagoj, svjedok je kazao da nije.

Svjedok je, odgovarajući na pitanje Obrane Kreše Raiča, kazao da ga on nikada nije poslao na zadatak, te da je po povratku iz Čeljeva dežurni pregledao njihovu opremu i ustanovio da iz nje nije pucano. Svjedok je rekao i da ne zna da li je Amel Veledar, nakon maltretiranja, ubijen pred kućom, a Nerman i Edin Veledar odmah tokom akcije u Čeljevu.

Za zločine počinjene na području Čapljine optuženi su Nikola Zovko kao bivši komandir Policijske stanice (PS) u Čapljini, Petar Krndelj kao pomoćnik komandira, Krešo Raič kao komandir voda Vojne policije i Ivica Čutura kao operativni radnik u stanici u Čapljini.

U optužnici se navodi da su pripadnici policije, kojima je rukovodio optuženi Krndelj, te vojni policajci HVO 19. jula 1993. godine učestvovali u akciji u selu Čeljevo (općina Čapljina), tokom koje su ubijena tri bošnjačka civila.

Svjedok Zdenko Puljić nije bio u akciji u Čeljevu, no njegovim svjedočenjem Tužilaštvo je pokušavalo dokazati koju je dužnost Raič obavljao u VP. Iako je u iskazu tokom istrage kazao kako su zapovjednici dva voda bili Krešo Bogdanović i Krešo Raič, svjedok je u iskazu naveo da misli da je zapovjednik bio “neki Goja iz Čitluka“, odnosno, Gojko Granić.

Nastavak suđenja zakazan je za 6. juli.