Svjedok Vojin Vuković, policajac koji je tokom rata službovao u Bijeljini i na Palama, prisjetio se kako je u julu 1995. godine krenuo da posjeti porodicu u Zvorniku, te da je iz “policijske znatiželje“ otišao ka Bratuncu.
Prema riječina svjedoka, na raskrsnici u Konjević Polju vidio je policajca kako regulira promet, a zatim se mimoišao sa automobilom u kojem je vidio policajce koje je poznavao, čija su prezimena Kovačević i Obradović. Vuković se prisjetio da je išao dalje i da je na livadi u blizini Kravice vidio nekoliko ljudi.
“Sjedili su mirno, njih desetak. Neki su bili u uniformama, neki civili. Preko puta njih je bilo nekoliko vojnika, u zelenim uniformama. Mislio sam da obezbjeđuju put. Ništa mi se nije učinilo ružno“, kazao je svjedok.
Kada je stigao u Bratunac, svjedok je u blizini stanice policije pitao policajca šta se dešava. On mu je kazao da je u toku akcija oko Srebrenice. U tom trenutku je vidio, kako je rekao, da iz pravca stanice, u plavoj maskirnoj unuiformi ide Dragomir Vasić sa pratiocima. Nešto kasnije vidio je i Ljubišu Borovčanina.
Svjedok je kazao da se u Bratuncu zadržao kratko, te da je po izlasku iz grada uz put vidio parkirane autobuse. Kasnije je čuo da su u njima bili ljudi iz Srebrenice.
Tužitelj Ibro Bulić svjedoku je pokazao njegov iskaz iz 2013. godine, u kojem je rekao kako je na stadionu u Novoj Kasabi vidio zarobljene ljude koje je čuvala civilna policija. U iskazu je kazao i da je u Konjević Polju vidio grupu civila za koje je zaključio da su zarobljenici, kao i da je grupu na livadi kod Kravice čuvala civilna policija. U Bratuncu mu je, prema iskazu, policajac kazao da je u stanici policije štab i da je Vasić komandant akcije za Srebrenicu. Konačno, rekao je da je u gradu čuo pucnjavu na koju se policija, koja je čuvala autobuse sa Srebreničanima, nije obazirala.
Svjedok je kazao da su ga 1995. ili 1996. godine uhapsile i ispitivale Međunarodne vojne snage (SFOR), objasnivši da je iskaz dao “u strahu od Haaga“ te dodao da je iskaz dat Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) identičan onom datom SFOR-u.
Za genocid u Srebrenici, koji je obuhvatao prisilno premještanje stanovništva, zarobljavanje i pogubljenje muškaraca, sudi se Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću. Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu. Vasić je, kako je navedeno u optužnici, bio komandant štaba policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.
Borovčanina, zamjenika komandanta specijalne jedinice policije Republike Srpske (RS), Haški tribunal je osudio na 17 godina zatvora.
Vasićeva Odbrana nastojala je dokumentima i video zapisima pobiti dijelove iskaza svjedoka. Ustvrdili su da je u Novoj Kasabi bio štab Vojne policije, da je u školi u Konjević Polju bio bataljon inžinjerije, te da su policajci Kovačević i Obradović, po dnevnicima rada, bili van tog područja nakon 11. jula. U priloženim dokumentima pokazane su naredbe po kojima je Borovčanin, a ne Vasić, bio komandant policije tokom akcije u Srebrenici, kao i video zapisi iz Srebrenice na kojima se vidi Dragomir Vasić u zelenoj, a ne u plavoj maskirnoj uniformi.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. juni.
