”
Svjedokinja Radmila Nikolić-Milošević kazala je na suđenju Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću da je njen stric Milutin 29. maja 1992. otišao kod Đurine kuće u selu Kravica (općina Bratunac), nakon čega se više nije vratio. U kuću svjedokinje došla je supruga od strica, i tu su se, kako je rekla, svi skupili, pričali i plakali.
“Tata doziva prema Sandićima. Govori, ‘nemojte ubiti Milutina, doći ću ja’. Doziva komšije Nurku, Arifa… Odgovaraju, ‘ubit će ga Muhić, Naser i neki Omerović’. Ako ne ubije jednog Miloševića, ubit će drugog”, kazala je svjedokinja, pojasnivši da je njen stric bio načelnik policije u Bratuncu.
Nikolić-Milošević je rekla da je čula kako na megafon govore da je “Milutin u sigurnim rukama Nasera i Muhića”.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedokinja je potvrdila da je davala izjave u kući i policiji u Bratuncu. Nakon predočavanja njenog iskaza iz 2009. godine iz policije, svjedokinja je potvrdila da ga je potpisala, a nije znala da odgovori zašto nije navedeno ništa o dovikivanju i megafonu, niti je spominjala Nasera i Muhića.
Lejla Čović, braniteljica optuženog Orića, pročitala je kako na kraju izjave stoji da Nikolić-Milošević nije imala primjedbi na zapisnik. Svjedokinja nije mogla ni da kaže ko je bio prisutan kada je davala izjavu, navodeći više puta da su bili i brat ubijenog Milutina, kćerka i majka.
Na upit da li je i brat ubijenog Milutina zajedno sa svjedokinjom davao izjavu, odgovorila je: “Svi smo pričali.”
U izjavi, koju je citirala braniteljica Čović, svjedokinja je rekla da joj je jedna žena iz Lolića, koja je tada došla u selo, kazala da je Milutin ranjen i da ga je liječio Meho u svojoj kući, a da ga je ubio Mehmed Omerović zvani Medo. Svjedokinja je potvrdila da jeste razgovarala s tom ženom.
Nakon deset mjeseci, svjedokinja je, kako je kazala, prisustvovala ekshumaciji posmrtnih ostataka ubijenog strica, navodeći da je tijelo bilo u fazi raspada i da ruke do lakata nije imao.
Ubistvo Milutina Miloševića, kao i još dva srpska zarobljenika u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac, Tužilaštvo BiH stavlja na teret Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO) Armije BiH (ABiH). Prema optužnici, Orić je bio komandant štaba TO-a ABiH, a Muhić pripadnik tih snaga.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH Asim Mehić je rekao da se 29. maja 1992. godine desio napad srpskih snaga na selo Loliće i okolinu. On je bio u bijegu dok se stanje nije smirilo predvečer, kada se vratio kući. Nakon 15 dana, svjedok je, kako je kazao, osjetio neugodan miris, nakon čega je, zajedno s još nekim mještanima Lolića, otišao da traži tijela.
“Pronašli smo tijelo Milutina Miloševića u rijeci, vezano za drvo žicom. Šake su bile vezane žicom, koja je bila vezana za drvo. Nije bilo oštećeno tijelo, samo je bila povreda na čelu. Pokopali smo ga 15-ak metara u blizini”, rekao je Mehić.
Potvrdio je da mu nije poznato da li se nakon ranjavanja Milutin kod nekoga liječio u Lolićima.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. juni.
