Počelo suđenje Slobodanu Karagiću
Na početku suđenja saslušano je šest svjedoka, koji su govorili o nestanku članova njihovih porodica. Mirsad Kurtović je rekao da je od komšije Drage Hrkača saznao da mu je oca 8. maja 1992. ispred kuće odvela grupa vojnika, među kojima je bio i Slobodan Karagić. Otac Abdulah odveden je u Centralni zatvor u Doboju.
“Prema očevicima, on je nestao 24. maja oko 17 sati. Došli su Riki, koji je imao zečiju usnu, Ninković Brano, zatvorski čuvar, i Karagić Slobodan te još dvojica nepoznatih vojnika. Bio je i ovaj Ilija Jorgić”, kazao je Kurtović.
Rečeno mu je da su prozvali njegovog oca i Nijaza Zečevića. Prema saznanjima svjedoka, natjerali su ih da popiju izmet iz kante, a njegovog oca je pretukao Ninković.
Kurtović je nabrojao imena ljudi od kojih je saznao za ova dešavanja, te istakao da i dalje traga za ocem.
Svjedok Mustafa Nukičić je naveo da je njegov brat Safet odveden iz zatvora Spreča u Usori sa još pet muškaraca, među kojima su bila i braća Bešić. Prema njegovim riječima, u sobu u kojoj je i on bio zatvoren, ušao je niži momak sa zečijom usnom, za koga je kasnije saznao da ga zovu Riki, sa još jednim nepoznatim muškarcem.
“Riki je rekao da izaberemo jednog za strijeljanje i izašli su. Kad su se vratili, mi šutimo. Izabrali su njih pet i mog brata”, kazao je Nukičić.
On je dodao da nije čuo da se Karagić dovodi u vezi sa nestankom njegovog brata.
Svjedok Amel Bešić je izjavio da su njegova dvojica braće – Esad i Nedžad – nestala iz Centralnog zatvora u Doboju.
“Šta im se desilo, volio bih i ja da znam. Odvedeni su negdje i iživljavali su se na njima”, rekao je svjedok kroz plač.
Svjedok Mehmed Bešić je kazao da je i njegov brat Šerif nestao, ali da nema nikakvih saznanja gdje i kako. Jasminka Delić je također navela da je nestao njen brat Šemsudin Hasančević iz Grabske, ali da također nema nikakvih saznanja.
Emina Hadžić je potvrdila da je izgubila sina Salema.
“Plačem i dan i noć. Skoro smo ga ukopali”, rekla je ona.
Na početku suđenja pročitana je optužnica koja Karagića tereti za zločin protiv čovječnosti i civilnog stanovništva na području Doboja. Prema optužnici, Karagić je od proljeća do jeseni 1992. učestvovao u širokom i sistematičnom napadu Vojske Republike Srpske (VRS) usmjerenom prema hrvatskom i bošnjačkom stanovništvu Doboja.
Optužnica ga tereti da je 24. maja, ili približno tog datuma, iz zatvora Spreča zajedno sa Jorgom i Rikijem zvanim “Zečija usna” izveo nekoliko zatvorenika. Jorga i Riki su ove zatvorenike odveli prema kampu “Crvenih beretki” i ubili, a njihova tijela do danas nisu pronađena.
Karagić je, kako je kazano, lično učestvovao u nezakonitom hapšenju muškaraca, koji su zlostavljani u zatočeničkim objektima. Također, optužen je i za silovanje dvije maloljetnice, kao i za pljačkanje imovine nesrpskog stanovništva i progon.
Prema Tužilaštvu, on je bio vođa jedinice “Crvene beretke” koja je djelovala u okviru Centra službi bezbjednosti (CSB) Doboj.
Prema tužiocu Saši Sarajliću, nakon što Tužilaštvo izvede dokaze, Sud će van svake razumne sumnje osuditi Karagića.
Odbrana je optužnicu protiv Karagića nazvala nedosljednom, a optuženi je rekao da će dokazati da je u pitanju “naštimani proces”.
Suđenje se nastavlja 27. maja.
