Zatvorenik bio meta za vježbu gađanja

14. Aprila 2016.00:00
Na suđenju za zločin počinjen u Ljubuškom, svjedoci Tužilaštva BiH govorili su o maltretiranju i neuslovnim prostorijama u kojima su bili zatočeni.

Svjedok Mirsad Brzina odveden je iz svoje kuće u Stocu. Nakon zatočenja i premlaćivanja u logorima Gabela i Silos kod Čapljine, sa skupinom zatočenika je početkom novembra 1993. godine kamionom prebačen u zatvor u Ljubuškom.

U zatvor su, kako je kazao, dovedeni iscrpljeni, u užasnom stanju, i smješteni u ćelije u kojima se natiskalo 15 ljudi.

“Imali smo vaške, velike rane po tijelu, bili smo šugavi… Nekada nismo jeli i po dva dana. Okupali smo se tek nakon dva mjeseca, kada su se u zatvoru desile neke promjene”, rekao je Brzina.

Ispričao je da se ne sjeća ko su bili upravnici, samo je čuo da su bili “neki Mato i Skender”. Ivana Kraljevića svjedok je, kako je kazao, poznavao odranije, a i rekao mu je da mu je poginuo kum.

Ivan Kraljević, Mato Jelčić, Slavko Skender, Stojan Odak, Vice Bebek, Vinko Radišić i Dragan Miloš su optuženi za mučenje, zlostavljanje i držanje u neuslovnim prostorijama civila i ratnih zarobljenika.

Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici zatvora u Ljubuškom, a ostali optuženi stražari.

Svjedok Brzina je rekao da njega u zatvoru niko nije tukao, no da zna da jesu druge zatvorenike.

“U sobi do moje su bili svjedoci S-2 i S-5. Često su im ulazili, čula se vriska iz ćelije, sve mi je to prolazilo kroz želudac od straha. U podrumu sam viđao Enesa Gutošića, on je odozdo morao na prolaznike lajati kao pas”, kazao je svjedok i nastavio: “Mene su nekad u decembru izveli da jednom vojniku operem auto. Onda mi je naredio da uzmem spužvu i raširim ruke. Pucao je u spužvu i tako vježbao gađanje”, rekao je Brzina.

Svjedok Nazif Veledar uhapšen je u kući u Počitelju. I on je, nakon boravka u logorima Gabela i Silos kod Čapljine, prebačen u zatvor u Ljubuškom. Svjedok je kazao kao je u zatvor došao u lošem stanju, nakon teških batina daskama, palicama i armaturom koje je trpio svakodnevno u Čapljini.

“Strpali su nas u ćeliju kao sardine, nismo mogli drugačije spavati nego na boku. Nismo imali ništa osim vaški. Hljeb je dijeljen na 20 ljudi, a jednom dnevno je bila vrela čorba, koju smo morali pojesti za manje od minut. Jednom su nam doturili dječiju hranu kojoj je istekao rok pa smo je jeli sirovu. Ja sam na prozoru vidio goluba i htio sam ga uhvatiti da ga pojedem živog”, rekao je Veledar.

Svjedok je kazao da njega nisu tukli, no da zna za slučaj Harisa Haračića, kojem su na leđima zapalili vatru. Stražare nije poznavao, ali je čuo da su među njima bili “Stojan, Vicko i neki iz Zvirovića”.

“Uslovi su se popravili kada je Skender imenovan za upravnika, makar se obroci nisu preskakali”, rekao je svjedok koji je danas stopostotni invalid.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. april.

Nedim Hasić