This post is also available in: English
Većina članova Vijeća zaključila je da Tužilaštvo nije dokazalo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), kao i da Šešelj nije kriv za progon, deportaciju, mučenje, bezobzirno razaranje i pljačkanje u periodu od avgusta 1991. do septembra 1993. godine.
Vijeće je zaključilo da je Šešeljeva Srpska radikalna stranka (SRS) regrutovala dobrovoljce u srpski četnički pokret “šešeljevci”, koji su upućivani na ratišta u BiH i Hrvatskoj.
Međutim, Vijeće je konstatovalo da Šešelj nije mogao imati vezu sa dobrovoljcima od trenutka kad su uključeni u strukturu Jugoslovenske narodne armije (JNA), Vojske Jugoslavije (VJ) ili Vojske Republike Srpske (VRS).
“Ako je Šešelj imao autoritet nad dobrovoljcima, on nije komandovao tim jedinicama… Dobrovoljci su na terenu bili podređeni vojnoj hijerarhiji”, kazao je predsjedavajući Vijeća Jean-Claude Antonetti. 
Projekat “Velike Srbije”, koji je zagovarao Šešelj, kako je naveo Antonetti, bio je politički, a ne kriminalni cilj. Cilj slanja dobrovoljaca, prema dokazima, nije bilo činjenje zločina, nego podrška ratnim naporima.
“Ovim se nikako ne žele umanjiti zločini počinjeni na raznim mjestima u BiH i Hrvatskoj, u kojim su možda učestvovali i oni koje je Šešelj poslao. Većina članova se nije uvjerila da je Šešelj znao za zločine, izdavao uputstva na terenu ili podržavao zločine”, rekao je Antonetti.
Prema ocjeni većine članova Vijeća, po predočenim dokazima, u mjestu Hrtkovci u Vojvodini “ni iz daleka” se nije radilo o rasprostranjenom i sistematskom napadu.
Šešelj je, kako je naveo Antonetti, imao “naročito zabrinjavajući govor”, u kojem je tražio protjerivanje Hrvata iz Hrtkovaca, međutim nema dokaza da je on doveo do odlaska tog stanovništva ili progona, kao što navodi Tužilaštvo.
“Tužilaštvo ne treba zahtijevati direktnu odgovornost optuženog, nego indirektnu”, kazao je Antonetti.
Ovaj i drugi Šešeljevi sporni govori navedeni u optužnici, prema većini članova Vijeća, služili su za podsticanje morala. 
Šešelj nije prisustvovao izricanju presude iz zdravstvenih razloga. Tribunal je ranije odlučio da će presudu izreći bez prisustva optuženog, uvažavajući argument Vlade Srbije da nije moguće prekidati Šešeljevo liječenje od tumora.
Šešelj je odbio ponudu Vijeća da prati presudu putem video-konferencijske veze u Beogradu.
On je u novembru 2014. privremeno pušten iz pritvora u Haagu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i prebačen je u Srbiju. Šešelj je bio u pritvoru od 2003. godine.
Suđenje mu je trajalo od 2006. do 2012. godine. Saslušano je 90 svjedoka Tužilaštva, devet koje je pozvalo Vijeće. Šešelj, koji se branio sam, nije pozivao svjedoke.
Na danas izrečenu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Haškog tribunala.
