Lajanje na stražare

31. Marta 2016.00:00
Na suđenju za zločine počinjene u Ljubuškom, svjedoci Tužilaštva BiH prepoznali su Stojana Odaka kao jednog od stražara koji su ih maltretirali i tukli u zatvorskim ćelijama.

Svjedok Edin Elezović, vojni policajac Armije BiH (ABiH), zatočen je u svojoj kući u mjestu Bivolje Brdo kod Čapljine. Odveden je u logor Gabela, odakle je, tri mjeseca kasnije, prebačen u zatvor u Ljubuškom. Kazao je kako su uvjeti bili loši te da su ih često tukli vojnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su tu bili zatočeni zbog dezerterstva ili kriminala.

Elezović je ustvrdio kako su ih tukli i čuvari te prepoznao optuženog Stojana Odaka kao jednog od njih. “U ćeliji smo jednom prilikom pokušali napraviti kafu koju smo dobili. Stole nas je pitao šta to pijemo. Rekli smo ‘kafa’. Onda nas je premlatio jer nismo rekli ‘kava’. Bio je pijan”, ispričao je on.

Dodao je i kako je Odak bio u grupi stražara koji su tjerali Enesa Gutošića da “laje kao pas koji u lovu goni lisicu i zeca”.

Svjedok je rekao da je Odak pretukao i Ragiba Dizdara nakon što ga je optužio da je ukrao kruh.

“Tukao ga je rukama, nogama, šakom…”, kazao je Elezović. Svjedok je prepoznao i Vicu Bebeka kao jednog od stražara iz zatvora. S Bebekovim je stricem bio prijatelj pa mu je Bebek zato donio cigarete.

Stanje se, rekao je svjedok, popravilo nakon što je Slavko Skender imenovan za upravnika. “Znam to jer nas je Stole vodio na rad. Psovao nam je balijsku majku i žalio se kako nas više ne smije ni pogledati”, izjavio je Elezović.

Stojan Odak i Vice Bebek optuženi su, zajedno sa Ivanom “Ivicom” Kraljevićem, Matom Jelčićem, Slavkom Skenderom, Vinkom Radišićem i Draganom Milošem za zločine počinjene u Ljubuškom.

Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici Vojno-istražnog zatvora (VIZ), koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatvoreno preko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti. Ostali optuženi su bili stražari.

Oni su optuženi da su zarobljene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane, te ih odvodili na prinudne radove.

Svjedok Ramiz Hasić predao se pripadnicima Kažnjeničke bojne nakon borbi u selu Domanovići. Odveden je u Gabelu, a nakon toga u Ljubuški. Tu je, kako je kazao, prepoznao stražare Stojana Odaka, Vicu Bebeka i Vinka Radišića kao osobe koje su bile u grupi onih što su tjerali Enesa Gutošića da, kako je rekao, “štekće kao pas u lovu”.

“Jedno jutro smo vidjeli grupu koja je izašla u krug, bili su u modricama. Ispričali su nam da su im u dva sata ujutro u ćeliju upali Odak, Nedjeljko Matić i ostali, i premlatili ih”, kazao je Hasić. Ispričao je da ih je Odak premlatio jer nisu rekli ‘kava’ umjesto ‘kafa’ kada im je u ćeliji pronašao instant napitak koji su dobili od Crvenog križa.

Obrana Stojana Odaka osporavala je sve tvrdnje oba svjedoka tvrdeći da, između ostalog, svjedoci nisu bili u stanju vidjeti ko su bili stražari koji su tukli zatočenike. Odak je Hasiću kazao da laže, nakon čega ga je predsjedavajuća Sudskog vijeća upozorila da se ne može tako ophoditi prema svjedoku.

Nastavak suđenja zakazan je 7. aprila.