Tužilac Seid Marušić u završnoj riječi je ocijenio da je predočeno dovoljno dokaza na osnovu kojih bi Sudsko vijeće moglo osuditi Popovića.
Prema njegovim riječima, svjedoci su potvrdili da je Popović bio u grupi vojnika koji su sredinom juna 1992. došli u Rodića Brdo, te u višegradsku policijsku stanicu odveli nekoliko civila, kojima se od tada gubi svaki trag. On je naveo kako je dokazano da je optuženi učestvovao i u pljački u Rodića Brdu i drugim selima.
Marušić je kazao da je Tužilaštvo dokazalo da su u vrijeme kada je optuženi Popović počinio ova djela trajali sistematski napadi na području Višegrada s ciljem uklanjanja nesrpskog stanovništva.
On je kazao da Vijeće nema razloga sumnjati u iskaze svjedoka, jer su se u većini poklapali. Pojedine razlike, kako je naveo, ukazuju da se svjedoci nisu dogovarali o tome što bi rekli na suđenju.
Marušić je podsjetio na iskaz svjedoka Jusufa Koraća, koji je ispričao kako se, kada je u selo upala vojska i počela tražiti muškarce, sakrio na tavan svoje kuće. On je naveo da je virio između crjepova i vidio Jovana Popovića kako odvodi njegovog polubrata Rešada Mucovskog.
Između ostalih, tužilac je podsjetio i na iskaz svjedokinje S-4, koja je ispričala kako su pred njenu kuću došli vojnici među kojima je bio Jovan Popović i koji su joj odveli oca. Svjedokinja je također rekla kako je čula da je Popović bio prisutan u svim odvođenjima nakon kojih je pljačkao kuće.
Marušić je napomenuo da je zaštićena svjedokinja S-7 ispričala je da je od oca čula za odvođenje Fadila Zukića, čije je auto kasnije vidjela pred kućom optuženog.
Tužilac Marušić je rekao da je Jovan Popović imao izbora zaštiti komšije u Rodića Brdu i neučestvovati u naređenjima Milana Lukića, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotni zatvor za zločine počinjene u Višegradu.
Odbrana će završnu riječ iznijeti 13. aprila.
