Marić negira da je počinio ubistvo

Marić je rekao da mu je izvjesni Marinko Bilić ispričao da je Dragan Jelić zvani “Baltka” pucao Grciću u leđa, i to bez ikakvog povoda.

“To je mogao vidjeti i Zijo Jelovac zvani ‘Štela’, ali ga je Marinko Bilić povukao da ne vidi. Sa njima je bio i Ivo Bilić, a sva trojica su bili pripadnici Livanjske vojne policije”, ispričao je on, dodavši da do tada nije ni čuo za Muniba Grcića.

Optuženi je pojasnio da je bio pripadnik vojne policije koja je imala glavni stožer u Livnu, a da je u Prozoru još bila i Vojna policija brigade “Rama”. U unakrsnom ispitivanju, optuženi je kazao da nema dokaza o pripadnosti vojnoj policiji. Na samom početku rata, kako je kazao, bio je pri brigadi “Rama”.

Nikola Marić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je po 25 tačaka optužnice da je od novembra 1992. do oktobra 1993. vršio progon učestvujući u ubistvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, on je ubio Muniba Grcića u augustu 1993. godine. Na teret mu je stavljen i nestanak šest osoba iz Srednjoškolskog centra u Prozoru.

Kao vojni policajac, Marić je, kako je kazao, učestvovao u privođenju lica bošnjačke nacionalnosti, ali i hrvatskih vojnika – dezertera, a po naredbi zapovjedništva ili desetara, ali je negirao da je ikada učestvovao u mučenjima, ubistvima i drugim djelima.

On je naveo da se ne sjeća sela u kojima je privodio Bošnjake, osim sela Tolovac. Riječ je, kako je naveo, o planinskom selu, za koje se sumnjalo da se u njemu nalazi kamp sa naoružanim bošnjačkim vojnicima. Na taj zadatak, prema riječima optuženog, osim pripadnika dijela Vojne policije, išli su i drugi vojnici.

“U selu smo zatekli civile, žene, djecu i nekog starijeg čovjeka, a ovi su pobjegli u šumu. Zvali smo ih da se predaju i govorili da im se ništa neće desiti. Dovikivali smo se moj desetar Žarko Zelenika i ja. (…) Tada su ovi civili iz sela pobijeni. Znam da je Zoran Drljo zvani ‘Zoka’ iz grupe Konjičana ubio momka koji je nosio kasetofon, jer se tako kasnije hvalio”, rekao je optuženi.

Marić je pojasnio da nije vidio ubistva, ali da su se čuli pucnji, te da je kasnije u gradu i iz dokumenata Tužilaštva saznao da su svi ubijeni.

On je naveo da nije nikome prijavio ovaj slučaj, jer je to bio posao desetara. Dodao je da žali sve ubijene, a posebno svoje. Na ročištu je kazao da je tokom rata izgubio dva brata i još nekoliko članova šire rodbine.

Također, optuženi je rekao da zna za tri masovne grobnice sa područja Prozora, te da su u jednoj bili i članovi njegove rodbine, ubijeni na Uzdolu.

“U periodu od novembra 1992. do oktobra 1993. mislim da sam ranio jednog Bošnjaka, a probao sam ga ubiti. To je bilo kad je bio Uzdol. Gori sve, kolje se narod, to je bilo obuci uniformu i idi”, rekao je optuženi.

Marić je negirao navode svjedoka da je nosio crnu uniformu, rekavši da misli da je osoba koja odgovara tom opisu HOS-ovac (Hrvatske oružane snage) Stipo Vidović zvani “Stipura”, koji je pripadao formacijama iz Tomislavgrada, ali je boravio u Prozoru kad je bio slobodan.

Odbrana je na ovom ročištu također uložila 175 materijalnih dokaza.

Nastavak suđenja je zakazan za 11. mart, kada će biti saslušani dodatni svjedoci ako ih Odbrana pronađe, ili će biti iznesene završne riječi Tužilaštva i Odbrane.