HOS-ovci im ukaljali obraz sela

Husnija Godinjak je kazao kako u Trebečaju nije bilo međunacionalnih tenzija ni zločina do dolaska pripadnika HOS-a. Dodao je kako su Bošnjaci, nakon što je srpska vojska počela granatiranje sela, pokušali spasiti komšije iz porodica Elez, Vlaški i Knežević, koje nisu otišle u zbjeg.

“HOS je ukaljao obraz našeg sela i naših ljudi. Mještani nikad ne bi ubijali komšije… Imali su šahovnice na uniformama kada su došli u selo. Ubili su 90-godišnju Anđu Elez, ubili su Kneževiće, Desu Vlaški su ubili na ulici. Ja sam dao nekim momcima dvije kutije cigara da je pokopaju”, ispričao je Husnija Godinjak.

On je rekao kako ne zna ko su bili pripadnici HOS-a, ali da zna za Hamdu Ramića, koji je “bio nekakav komandant HOS-a”, te da je čuo za osobu koju su zvali “Hakala”.

Svjedok je kazao da je Edhem Godinjak bio u selu tokom granatiranja.

“Znam ga od prije rata. Dolazio je u selo i tražio da se ne diraju civili jer će za to neko odgovarati, te da ih čuvamo za slučaj razmjene”, naveo je svjedok na suđenju Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi, optuženima za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti na području Trnova.

Optuženima se sudi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Zaštićeni svjedok C označio je optuženog Godinjaka kao osobu koja je naredila vezivanje njegove supruge, zarobljene u bijegu preko Rogoja.

“Nakon što je vezana, bila je izvedena iz grupe i maltretirana. Pucali su joj oko nogu. To mi je pričala nakon što je uspjela pobjeći”, izjavio je C, kojem su u selu ubijeni roditelji.

On je naveo da je od komšije Mlađana Kneževića čuo da su mu roditelje ubili pripadnici HOS-a. Dio posmrtnih ostataka pronašao je 1993. godine.

“Na majčinoj lubanji se vidjelo da je razbijena, a očeve kosti su bile zapaljene… Kosti očevih nogu i ruku su bile polomljene”, rekao je C.

Svjedokinja Stana Knežević ispričala je da su njenog muža, s majkom i bratom, zatočili pripadnici HOS-a.

“Muž Mlađan mi je pričao da su ih vezali, tukli, skidali golog pred majkom… Mlatili su ga pred kućom Jove Eleza… Osman Krupalija ih je sreo i napao ih. Rekao im je da nisu oni došli tu da im ubijaju komšije. On ih je spasio”, kazala je svjedokinja.

Svjedokinja Milojka Vlaški ostala je s majkom i dvjema sestrama u Trebečaju. U kuću su im, kako je rekla, upali nepoznati ljudi i pretukli ih. Po njih je došao komšija Suljo Ramić i odveo ih u kuću Ibrahima Dokare. Tu su ih skrivali sedam dana i uputili da bježe ka šumi.

“Majku su ubili. Kada smo krenuli, Dokara nam je kazao da će je probati spasiti, a ako ne mogne, da će je makar sahraniti”, ispričala je svjedokinja, koja je rekla kako je kasnije čula da su u selu ubijeni i Marko i Danilo Ivanović te dvije žene.

Svjedok Tužilaštva Durmija Biber rekao je kako je spasio tri kćerke Milana i Dese Vlaški. Obukao ih je u dimije, dao im marame i uputio na koju stranu da bježe. Dok je djevojke uspio izvesti iz sela, Desa Vlaški je već bila ubijena.

“Ubila ih je nekakva strana vojska, zvali su ih HOS”, kazao je svjedok te dodao da su svi u selu pričali kako su i ostale u selu ubili HOS-ovci.

Odbrana Mirka Bunoze pitala je svjedoka da li je ikada vidio ikog od HOS-ovaca da ubija ili bio u kontaktu s njima, na što je on odgovorio da nije, napomenuvši: “Nisam ni htio imati ikakvog kontakta s njima. Da jesam, bio bih isti kao oni.”

Suđenje se nastavlja 9. februara.